Novinar portala Dnevno.hr Tomislav Jazvić objavio je slijedeći prikaz javnog sučeljavanja ravnatelja Uprave za EU i međunarodnu suradnju Ministarstva pravosuđa RH i glavnog pregovarača za poglavlja 23 i 24 mr. sci. Kristijana Turkalja i glavnog tajnika Jedino Hrvatske Marjana Bošnjaka po pitanju Europske unije koje je održano u Zagrebu 21. studenoga 2011:

Na drugoj u nizu tribina naslovljenih 'EU – argumenti za i protiv' u organizaciji udruge 'Istina' (Inicijativa za slobodu, toleranciju i nacionalnu afirmaciju) sudjelovali su Marjan Bošnjak (autor knjige 'EU – Ne, hvala!') i Kristijan Turkalj, predstavnik Ministarstva pravosuđa RH i član pregovaračkog tima za poglavlje 23. – Pravosuđe i temeljna ljudska prava i poglavlje 24. – Pravda, sloboda i sigurnost, a raspravu je moderirao Tomislav Sokol. Nakon prve tribine naslovljene 'Kako biti euroskeptik u Hrvatskoj?' u kojoj se raspravljalo prije svega o stanju javne rasprave o ulasku u EU, tema druge tribine je bila Lisabonski ugovor, EU regulativa i procedure odlučivanja u EU.

Prvo pitanje za sudionike je bilo je li EU savez država ili jedna naddržava. Za Bošnjaka je to pitanje akademske rasprave. Glavno je to da smo mi danas samostalna država i da imamo 100% suvereniteta, a ulaskom u ovu državnu tvorevinu, kako god je mi zvali, dio suvereniteta iz Hrvatske ide u Bruxelles. Njegova je procjena da je EU sve bliža klasičnoj federalnoj državi, a svakako ide u tom pravcu. Za Turkalja pak, EU je jedinstvena tvorevina kakvu dosada povijest ne pamti, ona je supranacionalna zajednica država članica i to suverenih država koje su dio svog suvereniteta prenijele na zajednicu radi ostvarivanja određenih interesa i ciljeva. Tri su stupnja prenošenja ovlasti na Uniju: potpuno prenošenje ovlasti, podijeljene ovlasti i kooperativna politika. Na pitanje moderatora da pojasni koja područja gdje spadaju, Turkalj je precizirao: Kad govorimo o koordinativnoj politici, tu spadaju civilna zaštita, industrijska politika, turizam i kultura, u podijeljenu nadležnost spadaju socijalna politika, poljoprivreda, zaštita okoliša i zaštita potrošača, a u isključivu nadležnost EU spadaju carinska politika, tržišno natjecanje i ribarstvo. Samo u područjima isključive nadležnosti EU postoji i međunarodni subjektivitet Unije, tj. njeno pravo da odlučuje i pregovara u ime svih zemalja članica. U svim ostalim područjima EU nema taj legitimitet i ne može predstavljati interese Unije.

Lisabonski ugovor: minsko polje za hrvatski narod

Drugo pitanje je bilo pitanje što je Lisabonski ugovor, kako se on donosi i što on zapravo znači kako za države članice, tako i za Hrvatsku ako jednom postane članica EU. Bošnjak je publici predstavio kratku povijest donošenja Lisabonskog ugovora. Rekao je kako je Europska unija kao politička unija htjela formirati svoj Ustav, ali kad se u Francuskoj i Nizozemskoj glasalo za prihvaćanje takvog Ustava, narodi su to odbili. Nakon propasti tih referenduma stratezi u Bruxellesu su smislili novi način kako postići isti cilj. Napravili su ugovor, a ne ustav i taj su ugovor onda progurali kroz nacionalne parlamente bez potrebe za referendumom, dakle odluku su donosile elite. Jedino u Irskoj im to nije bilo moguće i tamo je referendum također propao, a tek ih je pritisak EU natjerao da ga ponove da bi se on ipak usvojio. Zanimljivo je da je irski ministar financija Charles McCreevy nakon prvog odbacivanja ugovora javno priznao da ga nije ni pročitao. Novinari su zatim ispitali i ostale irske političare, a zanimljivo bi bilo kada bi se slično istraživanje provelo među našim političarima.

150 stranica Lisabonskog ugovora je zapravo zbirka izmjena i dopuna druga dva dokumenta: Ugovora o Europskoj uniji (Maastricht, 1992.) i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Rim, 1957.). Lisabonski ugovor je dakle dokument koji je neshvatljiv i sve do nedavno nije bio preveden na hrvatski jezik. Ovdje je prisutan Siniša Krčmarek koji je s bratom godinu dana tražio od Sabora i Vlade da mu dostave prijevod tog ugovora, ali dobili su pismeni odgovor da ih nemaju. Možete misliti kako su i koliko to naši političari onda čitali. Pohvaljujem Ministarstvo što je prije jedno mjesec dana stavilo taj tekst na svoje stranice, pa vas sve pozivam da ga pogledate i vidite da li vi tu nešto razumijete. 

Procurio memorandum o 'ukidanju suverenosti'

To je bila pozadina Lisabonskog ugovora, a sada dozvolite da vam nešto kažem o sadržaju. Ovo je minsko polje za hrvatski narod. Već u članku 3. EU se definira kao područje slobode, sigurnosti i pravednosti bez unutarnjih granica, naglasio je Bošnjak, u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba. Članak 61. tome dodaje i zajedničku politiku useljavanja. 'Svih pola milijarde Europljana imat će Ustavom zaštićeno pravo naseliti se gdje hoće, poslovati gdje hoće i kupovati nekretnine gdje hoće', zaključio je Bošnjak nakon navođenja članaka. Što to znači za Hrvate zatim je eksplicirao na primjeru Španjolske: 'Kad su ulazili u EU, Španjolska je imala 240 000 stranaca. Danas ih ima 5,5 milijuna, od toga milijun Engleza, pola milijuna Nijemaca i 830 000 Rumunja, dakle to je val useljeništva unutar EU. Samo u 2007. godini u Španjolsku se uselilo 920 000 stranaca, a nas Hrvata je 4,5 milijuna i u opadanju smo. U zadnjih 10 godina smo izgubili 150 000 ljudi, a sada ulazimo u megazajednicu od 500 milijuna ljudi gdje vrijedi ovaj dokument!' 'Ovo je apsolutno minsko polje po pitanju useljeništva, ali i po političkim pravima jer će osobe koje se nasele u Hrvatsku osim prava na slobodno kretanje imati i pravo glasovanja i bivanja kandidatima na izborima pod istim uvjetima kao i drugi građani Hrvatske', zaključio je Bošnjak.

Prostor bez unutarnjih granica, tj. tzv. Schengenski prostor po Turkalju je nastao zbog nezadovoljstva prijevoznika koji su 80-tih zatvarali granične prijelaze jer su ondje morali dugo čekati, pa su prisilili političare da ukinu granice (sic!). On je napomenuo da prvotni ustav Europske unije nije prošao na referendumima Francuske i Nizozemske zbog omraženosti njihovih tadašnjih vlada, što je i razlog zašto je kod nas npr. referendum odgođen za vrijeme poslije izbora. Što se tiče tržišta nekretnina, istaknuo je da državljani EU već sada mogu kupovati nekretnine na području RH. Zajednička useljenička i azilantska politika propisuje tek da se traženje azila neke osobe rješava u prvoj državi u kojoj se ta osoba zatekla, ali i zajedničke procedure postupanja s azilantima, a ne dira u pravo države da odabere kome će dati to pravo ili ne.

U Europskom parlamentu Hrvati će predstavljati statističku pogrešku

Posljednje pitanje sudionicima je bilo pitanje procesa donošenja odluka unutar EU, da li je on demokratski i u kojoj mjeri i kakav će eventualno biti položaj Hrvatske. 'Hrvatska će u EU dijeliti naš suverenitet', započeo je Bošnjak, 'i naravno, samo sjediti za stolom za kojim se odlučuje. Što će se zapravo dogoditi? U Europskom parlamentu od 764 zastupnika Hrvatska bi imala 12, u Europskom vijeću i Vijeću ministara od 351 glasa Hrvatska bi imala 7, u Gospodarskom i socijalnom odboru od 353 glasa Hrvatska bi imala 9, u Odboru regija od 353 glasa Hrvatska bi imala 9 itd. Ako bi se u toj budućoj državi odluke donosile većinom od 55% ili 50% ili 62%, a nas Hrvata bilo manje od 1%, i sami možete zaključiti koliko bi političku težinu i snagu imali Hrvati u našoj budućoj državi. Hrvatski bi glasovi predstavljali običnu statističku pogrešku i sasvim je jasno da bi se sve važne odluke donosile bez nas. U SFRJ smo dijelili svoj suverenitet, a tamo nas je bilo 22% dok i sami znate kakav smo utjecaj imali tamo. Naše vlasti se već sada slabo snalaze u labirintu zamršenih dokumenata birokratizirane megastrukture EU.'

Europska unija nije kao Jugoslavija?

Turkalj je istaknuo da dosada u EU ustaljena procedura nije bila preglasavanje nego postizanje konsenzusa. 'Mislim da su stalne usporedbe između EU i Jugoslavije neprimjerene jer smo mi imali jednu hegemoniju koja se koristila svim mogućim sredstvima, a EU je zajednica koja se temelji na demokraciji i ravnospravnosti.' Dakako, nastavio je Turkalj, 'na odluke u Bruxellesu utječu različiti lobiji i interesne skupine. Imate Mercedes Benz koji će imati svog predstavnika u Bruxellesu i pomno pratiti kakve se inicijative spremaju, što ne znači da Podravka npr. ne može imati svog predstavnika. Oni ne sjede za stolom gdje sjede predstavnici država članica.' Po Turkaljevom računu utjecaj hrvatskog građanina će biti nesrazmjerno veći od utjecaja primjerice građanina Njemačke. Dok bi Hrvatska s 4,5 milijuna ljudi u Europskom vijeću i Vijeću ministara trebala predstavljati 7 glasova, Njemačka s 83 milijuna nema 140 nego 29 glasova. 'Tamo mi nećemo biti sami. Već više godina intenzivno radimo s grupom koja se zove V4 ili Višegradska skupina u kojoj su Poljska, Slovačka, Češka i Mađarska, što je politički format za zajedničko djelovanje koji ima 65 glasova, a Njemačka i Francuska zajedno imaju 58, pa je jasno da Njemačka i Francuska same od sebe ne mogu nametati što hoće. Jedna mala Slovenija je uspjela natjerati Uniju da Schengenski informacijski sustav proširi na nju i ostale države tako što je zajedno s Portugalom i još nekoliko država krenula u inicijativu i rekla 'Dosta je, ne želimo više čekati'. U velikoj mjeri ovisi o samoj državi koliko će ona iskoristiti mogućnosti Europske unije i pokušati stvari usmjeriti u smjeru koji nama paše.

U Europskom parlamentu, istaknuli su, zastupnici nisu organizirani po državnoj osnovi, nego su podijeljeni po strankama, npr. EPP (Europska pučka stranka) u kojoj je HDZ ili Europski socijaldemokrati koji predstavljaju drugi blok gdje je SDP. Govornici se nisu složili po pitanju koliko to nama odgovara.

Većina pitanja koja su uslijedila išla je predstavniku MVP-a, od kojih većina opet s optužbama o raznim nejasnoćama koje prate put Hrvatske u EU. Mnogo je zamjerki bilo za dugo neobjavljivanje Lisabonskog ugovora na hrvatskom jeziku, a tzv. konsolidirana verzija Lisabonskog ugovora na hrvatskom još uvijek nije objavljena. Turkalj je obećao da će to biti objavljeno kroz sljedećih par dana, nakon što lingvisti EU odobre postojeći prijevod. Istaknut je i problem biranja, tj. imenovanja europskih povjerenika koje trenutno svaka država bira po jednog, ali moguće je da se njihov broj smanji, pa bi se tako, smatra Bošnjak, moglo dogoditi da Hrvatska, Slovenija i Srbija imaju istog predstavnika. Kako je vrijeme za pitanja istjecalo, atmosfera se sve više zahuktavala jer je publika većinom bila 'euroskeptična', a svoje nezadovoljstvo i srdžbu spram procesa u tijeku okretala je prema gospodinu Turkalju.

Tomislav Jazvić

www.dnevno.hr