Pantovčačka gnoza

Pantovčačka gnozaIzbor Ive Josipovića za predsjednika Hrvatske doveo je jedan filozofski pojam, agnosticizam, u samo središte javnog interesa.

Pojavio se čak i na stranicama portala Index, poznatog po primitivizmu, netoleranciji i nepismenosti.

Što je to skromno obrazovane medijske ''trudbenike'' na čelu s nesuđenim sinjskim čobančetom natjeralo da se bakću filozofijom?

Valjda oduševljenje što je novi predsjednik izjavio da je agnostik, to jest da nije katolik. Matija Babić i njegovi još uvijek vojuju pod kapom ''sa tri roga'' pa im je ''agnostik'' na Pantovčaku još jedan znak da im u tom vojevanju dobro ide. No, je li baš tako? Je li na Pantovčak uistinu zasjeo agnostik?

 

U malom rječniku filozofskih pojmova Branka Bošnjaka u knjizi Filozofija ( uvod u filozofsko mišljenje i rječnik) za agnosticizam (grč. a-gnosia, neznanje, nespoznavanje) kaže se da je to ''mišljenje da su principi svijeta nespoznatljivi te da se ne može znati što je istina i stvar po sebi''. Međutim svi smo dobro čuli da je nakon prvog kruga predsjedničkih izbora Josipović izjavio da je svjetlo pobijedilo tamu.  A ako je vjerovati šturim i necjelovitim gnostičkim spisima, onaj tko spozna ''svjetlo'' u sebi i tamu oko sebe – gnostik je u punom smislu te riječi. Stručnjak za gnosticizam Robert Statlender to definira ovako: ''Gnoza otkriva čovjeku prisutnost toga vječnog svjetla u njemu samome. To svjetlo on posjeduje čim mu postane jasno da je ono u njemu; osvješćenje jest posjedovanje ( kurziv moj)''. Sudeći po svemu, Josipović je, ako ne ranije, barem nakon prvog kruga izbora prestao biti agnostik i postao gnostikom. Sad, tko je bio Učitelj, guru ili Thoth koji je pomogao gospodinu Josipoviću otkriti božansku iskru u sebi – Ivan Račan, Drago Pilsel ili netko treći – drugo je pitanje.

 

Bezvjernik na PantovčakuOsobno sam sklon vjerovati da Pantovčak kao lokalitet, sam po sebi, emanira neke pozitivne vibracije te kao stvoren da bude stanište gnoze. Prvi je predsjednik bio vjernik, a drugi i, evo, treći istinski gnostici. Doduše, gnosticizam Stipe Mesića, koji se ovih dana pohvalio da je najveći uspjeh njegove vladavine to što ga nisu smaknuli ili maknuli na neki drugi način kao ostale hrvatske vladare, nešto je prizemnije, rudimentarnije naravi od gnosticizma Ive Josipovića. Simboliku svjetla i tame Mesić ne bi razumio, a smisao života, mjerenog kavenim šalicama u društvu razdraganih građana, on je tražio i nalazio u egzotičnim putovanjima i obnovi ''tekovina revolucije'', koje su na njega kao mladca imale presudan formativni učinak. Ipak, Stipina ''gnoza'' također ima svoje čvrsto utemeljenje i ''znanstvenu'' logiku. Da ne gnjavim sada čitatelje zakonima dijalektičkog materijalizma, koje je radoznali dječak  iz Slavonske Orahovice upijao kao riječi Duha Svetoga, navest ću još jednu natuknicu iz onodobnog rječnika. U Klaićevu Rječniku stranih riječi, izdanje NZMH iz 1978., agnosticizam se definira kao''idealističko filozofsko učenje koje odriče mogućnost spoznaje objektivnog svijeta ( Hume, Berkeley, Kant, Comte, Spencer); u stvari nema ničega što se ne bi dalo spoznati; postoje samo stvari i pojave prirode koje na dotičnom historijskom stupnju razvitka nauke još nisu spoznate; historijska praksa, naučno predviđanje i podčinjavanje prirodnih sila čovjeku opovrgavaju agnosticizam''. Uvjeren sam da Bratoljub Klaić nije bio toliko neupućen u filozofiju da bi uistinu dokraja vjerovao u ono što je napisao u ovoj natuknici, međutim tada se moralo pisati tako, no što se Stipe tiče – motreći mu čedno čelo, čekinjama obraslu četvrtastu čeljust i samozadovoljni osmijeh – siguran sam da on u znanstvenost dijalektičkog i historijskog materijalizma sumnjao nije.

 

Pantovčak opet ostaje bez križaStoga se nerazumno zalijeću u prostor njima potpuno nepoznat medijski mladci kada slave Josipovića kao agnostika. Prvo, kao što smo dokazali – on agnostik nije, već je gnostik! Drugo, agnosticizam je, kao što smo vidjeli iz Klaićeva rječnika, anakrono, idealističko učenje koje su još davno Marx i Engels opovrgli te ga je neprimjereno vezivati uz Ime Ive Josipovića, predsjednika učena i nadasve napredna. Na tragu ispravne spoznaje bio je, čini mi se, ruralni humorist i kolumnist ''Jutarnjeg lista'' Ante Tomić  kada je zasolio ljute rane ozlojeđenoj ''desnici'' u persiflaži o tome kako su za Josipovićevu pobjedu služene ''crne mise'', no njegova pretjerana sklonost zafrkanciji s toga ga je puta svrnula. Sve to upućuje na žalosnu činjenicu da je saumoupravni socijalizam tijekom  posljednjeg desetljeća-dva svog službenog postojanja bio zahirio i tadašnje generacije učenika nije temeljito uputio u zakone dijamata. U tome možda treba tražiti razlog Josipovićeve nespretne izjave o agnosticizmu, novinarskog nerazumijevanja tog pojma, a i sve prisutnijih natruha njuejdžovskog gnosticizma u izričaju i praksi srednjih i mlađih generacija.

 

Ali ništa zato, tu je još živ i zdrav uskoro bivši predsjednik Mesić, oba Perkovića i vječni Budimir Lončar, to jest imat će ih tko poučiti. Pantovčačka gnoza nije ugrožena.

 

 

Damir Pešorda