Kopernikanski obrat HDZ-a
Prenosimo intervju dopredsjednika stranke Jedino Hrvatska, Benjamina Tolića, koji je objavljen u najnovijem broju Hrvatskog lista.
Nekoć ste bili član Hrvatske demokratske zajednice, što Vam to danas znači?
Da, bio sam član HDZ-a, od ožujka 1990. do rujna 2002. Neko sam vrijeme i radio u središnjici stranke. Bio sam tajnik za veze s inozemstvom. Moje mi je članstvo u HDZ-u danas draga uspomena.
Dolaskom Jadranke Kosor na mjesto predsjednice HDZ-a ta je stranka ušla u treću fazu svoga razvoja. Kako gledate na tu stvar?
Malo drukčije nego Vi. Ja naime vidim samo dvije faze: Tuđmanovu i Sanadereovu. Za treću još nema ni nagovještaja. Nema ničega što bi moglo ponijeti ono phainesthai koje se pojavljuje i svijetli u grčkoj riječi „faza“.
Takvo što mora postojati u svakoj, pa i političkoj „mijeni“. Mora se pojavljivati i svijetliti barem onako kako se – recimo – na vedru nebu pojavljuje i svijetli u Mjesečevoj mijeni.
Ljudi se, naravno, mijenjaju, zamjenjuju, odmjenjuju, pa i smjenjuju. U HDZ-u kao i drugdje. No, to rijetko dotiče politiku stranke. HDZ-ova se politika samo jednom „mijenila“: nakon parlamentarnih izbora god. 2003.
Tada se HDZ odrekao Tuđmanova suverenizma i prigrlio Mesićev i Račanov sluganski integracionizam.
Taj događaj u riječkomu je Novom listu u veljači 2004. Vladimir Šeks predstavio kao „kopernikanski obrat“ koji se dogodio u vodstvu i u biću HDZ-a. Opsjenar je visokom filozofsko-astronomskom metaforom nastojao zastrti izdaju.
Ali metafora se oduprla. Ona je izdaju - osvijetlila! Jer, HDZ-ova je državna politika tada doista prestala biti „geocentrična“. Više se nije, kao pod Tuđmanom, vrtjela oko Zemlje (oko Hrvatske). Ona je pod Sanaderom doista postala „heliocentrična“ i od tada se vrti oko svojih inozemnih Sunaca (oko Bruxellesa i Haaga).
Kako tumačite HDZ-ove poraze na svim predsjedničkim izborima nakon Tuđmanove smrti?
Zloćom vodstva stranke.
To je vodstvo prvi put kandidiralo Matu Granića. On je tada u stranci imao nadimak „Čovjek Kojega Nema“. U oporbenoj javnosti slovio je kao jedini svijetao lik u zločinačkoj stranci.
Takav nije mogao pobijediti na izborima. No upravo je takav poslije mogao takoreći anđeoski – na krilima bolesti - odlepršati iz USKOK-ova pritvora.
Drugi je put Sanader odlučio Mesiću osigurati još jedan predsjednički mandat. Za tu je svrhu umjesto Andrije Hebranga kandidirao Jadranku Kosor. Ona je u to vrijeme „iskakala iz svake paštete“ i cvrkutala: „Kud Sanader, tud i ja.“
Treći je put Sanader odlučio milostivo nagraditi dugotrajno ulizičko samoponižavanje, pa je u zadnji čas Andriju Hebranga dao za doručak – Ivi Josipoviću.
Kakvu budućnost predviđate HDZ-u?
Žalosnu. Onakvu kakvu, rekao bi Noam Chomsky, zaslužuje stranka kojoj je program „sretno ropstvo“.
Takvu budućnost, dodajem ja, još više zaslužuje visoka služinčad koja danas kuka kako ju je donedavno sadistički ponižavao njezin „doživotni počasni predsjednik“. Kao da se to zbivalo bez njihova mazohizma.
| < « | » > |
|---|
