Circumdederunt
U kavanu uđe čovjek zakrinkan čupavom riđom bradom iz koje svjetlucaju dva nemirna zelena oka. Stade na vratima, ogleda se po prostoriji, pa odlučno pođe k dvojici sličnika za stolom u kutu.
- Circumdederunt eum! – viknu šireći ruke prije no što će sjesti. Ona se dvojica zblenuše. – Molim?! – reče jedan od njih. – Ah, da! – uzdahnu riđobradi. – Vi ste nekoć pohađali vojne škole? Tamo niste učili latinski.
To je moja malenkost, blesava kakva već jest, smetnula s uma! Da, gospodo! A meni se, vidite, neprestano po glavi mota Sanaderova Nenia Salonitana. Nikad čuli? Krasna tužaljka! Samo, naslov - latinski! Hm, da. Tko će znati putove nadahnuća?! Eto, i meni se, kao što maločas čuste, aktualna vijest sama od sebe prometnula u latinski vapaj pogrebne pjesme! Rekoh: Spopadoše ga!
Točnost vijesti ovjerovljuje Bukijev naslov u Jutarnjemu listu: Je li sadašnja vlast odlučila Ivu Sanadera poslati u zatvor?
Takva zluradost bila je još prije nekoliko dana ružan izgred. Danas je ona kvasac svih hrvatskih javnih i nejavnih političkih razgovora.
Doista, opkoliše ga. Sva ta uhićenja i istrage od MORH-a preko HAC-a do HPB-a, Croatia osiguranja, INA-e i Podravke – sve to svjedoči da se glava korupcijske hobotnice traži na Griču.
Zato Davor Butković priziva zatvor, a Milorad se Pupovac sprda. Predsjednik Srpskoga narodnog vijeća na božićnomu domjenku uznosito zausti: „Dragi Ivo!“, pa doda da je sada drugi Ivo drag – naime Ivo Josipović. I svi, pred kamerama HTV-a, složno prasnu u smijeh. Najslađe se, dakako, smije ona hrvatska politička čeljad koju je Ivo Sanader prije šest godina, kada je inaugurirao svoju „proeuropsku politiku“, dresirao da obvezno jednom godišnje pobožno metaniše pred vodstvom SDSS-a.
A vodstvo HDZ-a? Ono cvili: Sanader nas je ponižavao. Jadranku Kosor nazivao je zapisničarkom, Andriju Hebranga rabio je kao stranački gromobran, od Vlade Šeksa iznuđivao je neviđene gadarije. Nesretni se Šeks morao najviše sramotiti. Morao je identificirati, locirati, uhititi, transferirati i povrh toga hajdučki suspendirati ustavni članak 141. da bi Sanader mogao Hrvatsku bez referenduma uvaliti u NATO. No, čestitoga je Vladu Sanader najdublje ponizio time što je umjesto njega predsjednikom Sabora imenovao njegova prijatelja – Luku Bebića!
U jednu riječ: Sanader je bio autokrat.
To naravno potpaljuje politički imperativ: HDZ i Hrvatsku treba temeljito desanaderizirati.
A tko će taj zahtjevni posao bolje obaviti nego Sanaderovi najbliži suradnici? Tako je, uostalom, bilo i s „detuđmanizacijom“. Nešto su tu petljali Mesić i Račan, no lavovski je dio posla odradio Sanader. Zato su sada sve oči uprte u Jadranku Kosor, gospođu koja je ponosno govorila: Kud Sanader, tud i ja. Gospođa Kosor, naravno, ništa ne može sama. Ali ima svesrdnu pomoć medija. Oni su, kada su u igri interesi njihovih inozemnih vlasnika i namjesničke hrvatske vlasti – uvijek sjajni pregaoci. Zato nas, evo, bez prestanka zasiplju Sanaderovim opačinama. Nekoć mu nisu zamjerali ni kršenje Ustava, a sada mu ozloglašuju i suprugu. Pa i djecu.
Uskoro će gorostasa „proeuropske politike“ pretvoriti u kriminalnog patuljka. Ne će dugo trebati da se Buki ovako osvrne na rano proljeće 2004.: Uzalud se tih dana u Bruxellesu Ivo Sanader, zbog svoje skromne tjelesnosti, propinjao na nožne prste ne bi li na visokomu stolu predsjednika Europske komisije ugledao žuđeni Avis… Itd., itsl.
Dakle, što jest - jest: circumdederunt eum. Ali što će od toga biti? Hoće li ga njegovi psi, kao onoga mitskog lovca, doista rastrgati?
Teško je to predvidjeti. Ako ga ne zatvore, današnje će se medijske i pravosudne pokazne vježbe raskrinkati kao neokomunističke opsjenarske igre.
Ako ga zatvore, ne će ga, kao Matu Granića, iščupati iz zatvora. Mate Granić je apsolutna veličina. A Franjo Tuđman, Ivo Sanader, Jadranka Kosor – relativne su veličine. Oni nisu, kao Granić, veličine o sebi, oni rastu iz odnosa prema drugomu: Tuđman iz odnosa prema Jugoslaviji, Sanader iz odnosa prema Tuđmanu, Kosor iz odnosa prema Sanaderu… Odgovor je dakle u pitanju: Što misle gospodari, treba li Jadranka Kosor rasti?
Benjamin Tolić
| < « | » > |
|---|
