Nemojte nas više braniti
U nekoliko posljednjih tekstova objavljenih u Hrvatskom slovu i drugdje pisao sam o kulminaciji davno smišljene i dugo provođene antihercegovačke kampanje.
U toj kampanji naročito se istakao Jutarnji list. Šteta što je Mesić otišao, inače bi ih sigurno okitio kojim ordenom za to udarništvo. Premda ih je svojedobno nazivao smećem.Tako je to u Hrvatskoj, uvijek se nekako najveće smeće prometne u najmirisnije cvijeće. Na ''ponos i diku naroda'', kojem se ponos bezočno uskraćuje. No ne treba se brinuti za Jutarnji, lijepo će njima biti i s Drugim Ivom.
Zaključivši valjda da je deplasirano iz tjedna u tjedan ponavljati iste gebelsovske floskule, udarničke tipkovnice Jutarnjeg lista unatrag nekog vremena udariše drugim putom, a u istom smjeru. Stadoše, kobajagi, braniti Hercegovce.
Tako šmrkljobacač Butković, u maniri nekadašnje Malnarove ''zvijezde'' Cezara, cezarski puku objavi: Hercegovci ne smiju biti žrtve naših kriza! Moralizatorsku pozu djelitelja milosti zatucanim kamenjarima zauze i Miljenko Jergović. Brani i on Hercegovce. A od te im se obrane pljuvačka niz lice slijeva.
O Butkoviću nam je svojedobno dragocjeni podatak iznio Ivo Pukanić. Naime, kaže Pukanić, Hrvoje Petrač nije podnosio Butkovića, čak mu se pomalo i gadio, jer je ovaj imao neobičnu naviku da kopa nos te želatinozne iskopine valjanjem među prstima oblikuje u kuglice koje bi potom čvrgokresom ispaljivao naokolo.
Taj me podatak ovdje zanima isključivo zbog tekstualne analize.
Pozorno čitajući Butkovićeve tekstove, čovjek se ne može oteti dojmu da spominjane kuglice padnu tu i tamo i na ono što Butković piše. I tu ostanu. Kao integralni dio teksta.
Tako je i u ovome tekstu gdje tobože brani Hercegovce. Slično postupa i Dražin simpatizer Miljenko Jergović. Skriven iza dva-tri naviljka što brade što kose, on tumači kako su ubogi Hercegovci, unatoč podebljem popisu razloga za sumnju, ipak ljudska bića.
Butković-Jergovićevu iznenadnu velikodušnost mogli bismo klasificirati kao onaj tip humanizma kojim malograđani umiruju savjest i uljepšavaju vlastitu predodžbu o sebi.
Tako će tipičan američki malograđanski rasist svoj animozitet prema crncima racionalizirati otprilike ovako: Istina je da su drugačiji od nas, da su natprosječno zastupljeni u besposličarenju i kriminalu, a ispodprosječno u društveno korisnom djelovanju, no upravo stoga što smo bolji od njih mi moramo biti tolerantni i ponašati se prema njima kao jednakovrijednima.
Tipični europski malograđanski antisemit rezonirat će pak ovako: Ti vražji Židovi unatoč svim progonima kroz povijest i dalje u našem društvu drže najunosnije i najprivlačnije pozicije, stoga mora da i među mojim precima ima koji židovskog podrijetla. Bilo kako bilo, poslat ću dijete/unuče u njihovu školu. Možda nešto bude od njega …
A tipični hrvatski hercegovinomrzac poput, recimo, Butkovića: Vjerujemo da je u općem interesu da Hrvati nastave živjeti u BiH, nakon što se, uslijed i HDZ-ove politike, njihov broj u protekla dva desetljeća zamalo prepolovio. Vjerujemo, također, da je svakom pristojnom čovjeku upravo odiozno prebacivati svoje frustracije na objekt kolektivne krivnje, što su, u posljednje vrijeme, nažalost, ponovo postali Hrvati iz zapadne Hercegovine. Ovo zvuči sasvim prihvatljivo, gdje su tu one kuglice od sline? - pitat će se čitatelj.
Prva je ''opći interes''. Na čiji to interes misli Butković? Naoko na hrvatski, a zapravo na regionalni, isti onaj na koji je mislio Stipe Mesić kada je bulaznio o slanju vojske u Bosnu i presijecanju koridora.
Druga je ''živjeti u BiH'', što znači u ovoj i ovakvoj BiH u kojoj Srbi imaju svoju republiku, a Hrvati u Federaciji polako postaju nacionalna manjina. Međutim po nekim nebuloznim planovima skuhanim u političkim kuhinjama od Bruxellesa do Washingtona Hrvati su upravo takvi obespravljeni potrebni Federaciji kako bi Bošnjaci imali na kome iživljavati svoje državotvorne frustracije i ne bi ostali suočeni sa sobom samima u bosanskom vilajetu. Jer – bila bi to islamska država usred Europe, a to se ne smije dogoditi. Tako be-ha Hrvati ostaju taoci zapadnjačke paranoje i jugonostalgičarskih snova o nekakvoj novoj Jugobalkaniji.
Treća je smradna kuglica ''uslijed i HDZ-ove politike'', kao da politika u službi koje Butković piše nije najviše doprinijela nezavidnom položaju Hrvata u BiH.
Četvrta ''kuglica'' je ''objekt'', ona pokazuje da su u butkovićevskim krugovima be-ha Hrvati oduvijek shvaćani kao objekt, a ne kao subjekt politike. Mislim da ne treba tragati dalje, kad se Butkovićev tekst dobro razmotri u kontekstu njegova dosadašnjeg pisanja i ukupne politike Jutarnjeg, proizlazi da Butković zapravo uopće i ne piše nego nabacuje nosne iskopine na papir, a potom ih poveže veznicima, prijedlozima i interpunkcijskim znakovima te uresi prilozima i pridjevima. A te ''freske'' Jutarnji list malograđanskoj Hrvatskoj prodaje kao analitičko novinarstvo.
Slično Butkoviću gudi i Jergović u tekstu Biskup Sudar i hrvatski genocid. Tobož zgražajući se zbog predstojećeg ''administrativnog genocida'' nad Hrvatima u Bih, on jedva prikriva ushit što mu se čini da će tako uistinu i biti.
Stoga što čovjeku preostaje nego da im kaže: Nemojte nas više braniti! Prerano ste počeli, mogli biste se još neugodno iznenaditi!
Damir Pešorda
(Tekstove Damira Pešorde možete KOMENTIRATI na portalu www.izravno.com)
| < « | » > |
|---|
