Tjelesna straža
Prije šest godina hrvatski radnici i seljaci - tzv. radni narod – nisu mogli ni zamisliti da će njihova kriptokomunistička vlast Republici Hrvatskoj priskrbiti više predsjednika.
Radni narod, uostalom, i ne razmišlja o takvim stvarima.
To je posao njegove avangarde. A prije šest godina, ruku na srce, u toj avangardi nitko nije mogao zamisliti da će Ivo Sanader ikad otići iz politike.
Stoga nije nimalo čudno što je dalekovidni saborski Savez za Europu svomu vođi, na njegov prijedlog, zakonski osigurao doživotnu političku budućnost. Tu budućnost sada uživa Stjepan Mesić. Hrvatska, dakle, ima dva predsjednika, sadašnjega i bivšega.
Nije to ništa novo. U antičkom su Rimu kormilo republike u miru držala dva konzula. U ratu samo jedan, koji bi dobio diktatorske ovlasti.
A i zgodno je to. Eto, neki se dan u Saboru dostojanstveno oglasio neumrli politički otac politički umrloga Ive Sanadera. – Idem, veli, dočekati Predsjednika Republike! - Svi pomislismo: Ode u susret Ivi Josipoviću. Kadli za tili čas HTV-ova kamera pokaza Vladimira Šeksa i njegova – Stevana.
Ah, da, nasmijasmo se. To je on, „doživotni bivši predsjednik“! Stolovat će u onoj zgradi u Grškovićevoj u koju prije deset godina, kada se demagoški prenemagao da ne će na Pantovčak, nije htio ni za živu glavu, jer ju je smatrao pogodnom samo za „kupleraj“. Sada mu to ne smeta, a uživa i u naslovu „doživotni bivši predsjednik“.
Uživa dapače vrlo nesuzdržano. Očito još nije opazio kako je „doživotnost“ nakon smrti Josipa Broza postala krhka. Nije ga iz njegova kriptokomunističkoga drijemeža prenuo ni posve svježi slom „doživotnosti“ počasnoga predsjednika HDZ-a. Kao što je ta „doživotnost“ završila Sanaderovim izbacivanjem iz stranke, „doživotnost“ bi bivšega predsjednika Republike, da u „novoj pravednosti“ ima samo zrnce pravde, završila Mesićevim ubacivanjem u zatvor. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog onih 666 dokumenata što ih je protuzakonito dostavio Tužiteljstvu Haaškoga suda.
Ali što je, tu je. Mesić je, što god to značilo, neiscrpna riznica političkoga iskustva. Stoga mu država, uz visoku mirovinu, doživotno osigurava dolično opremljen ured, dva službenika, tjelesnoga stražara, vozača, automobil i neke druge pogodnosti. Sve u svemu, mali dvor. Tako taj čovjek može do kraja života autoritativno pokretati općekorisne inicijative. A Mesić je pun vrijednih ideja kao šipak zrna. Svi pamtimo kako je Dalmaciji za obranu od požara predlagao protupožarni uzgoj koza. A nismo zaboravili ni da je prije malo više od godinu dana, kada je Hrvatska ušla u gospodarstvenu recesiju, radi štednje predlagao uskratu pogrebnih počasti hrvatskim braniteljima. Pet je, obrazlagao je tada, pogreba dnevno. A kad se zbroje vojnici, sa svim počastima, pucanjima, dnevnicama, to je previše. Tu se, zaključio je, može dosta uštedjeti.
Divne su to stvari! Stoga ne razumijem sva ta gunđala u tramvaju, na tržnici, na ulici, u kafiću. Sramotno se, rogobore, vlast razbacuje novcem. Dvor na Pantovčaku, dvor u Grškovićevoj. Tjelesna straža Josipoviću, tjelesna straža Mesiću, tjelesna straža Sanaderu, tjelesna straža gospodarstvenoj akademiji u Remetincu. Koga se ti ljudi boje?! Na drugoj strani nezaustavljivo buja armija nezaposlenih i zaposlenika koji mjesecima ne primaju plaću. Glad je na vidiku. Već je zahvatila splitsku željezaru. Uskoro bi se mogla proširiti na Srijem, Baranju i Slavoniju. A vlast na to reagira dodjeljujući tjelesne straže.
E, stan'te malo, mudrijaši! Prvo, da je u vas samo iskrica konstruktivna duha, ne biste na te stvari tako gledali. Svatko štiti svoje vrjednote. Tko ružu voli, duguje joj ružičnjak. Đulu, rekao bi Mesić, đulistan! A vi, što biste vi? Sve u Remetinec? To vam, dragi moji, nije samo glupo, to je obično i vrlo skupo. Vidjet ćete kada tamošnji rezidenti, oslobođeni krivnje zbog nedostatka dokaza, počnu pelješiti državni proračun. Nisu to deklasirani, golotrbi, polugladni džepari. To su sofisticirana gospoda. Zahtijevat će goleme odštete: za uništenje ugleda, za duševne boli, za život odvojen od obitelji, za neostvarenu dobit, itd.
A tjelesne straže? Nama, gospodo, treba mnogo, mnogo - dapače, što više tjelesnih straža! To bi, složit će se i doživotni bivši, mogla biti čarobna formula. Ne formula za obranu od prevratničkog bijesa radnika i seljaka, taj si bijes radni narod može zataknuti za šešir, nego - poput protupožarnih koza – čarobna formula za rješavanje problema nezaposlenih. Treba ih jednostavno sve zaposliti kao tjelesne stražare.
Benjamin Tolić
(Ovaj tekst Benjamina Tolića možete KOMENTIRATI na portalu www.izravno.com)
| < « | » > |
|---|
