Damir Pešorda: Krumpir salata
Prije godinu dana kukavički je odstupio bivši premijer ostavljajući na svom mjestu gospođu Kosor.
Ako je vjerovati njezinim riječima neposredno nakon postavljanja na dužnost premijerke, bivši ju je molio za pomoć i ona ga nije mogla odbiti. Toliko mu je bila odana.
Čudnovati odlazak s mjesta premijera i neobični dolazak na tu vodeću državnu funkciju u ozbiljnim zemljama mobilizirao bi građane da zahtijevaju suvislo objašnjenje. Kod nas to nije slučaj.
Odanost je u međuvremenu ustupila pred netrpeljivošću te je postavljena eliminirala postavljača, preusmjerivši tako javni govor o njemu iz političkog u ''remetinečki'' kontekst.
Godinu dana na čelu države preobrazilo je gospođu Kosor iz, mesićevski rečeno, ''Suzane iz paštete'' u karizmatičnog lidera. To je već postao tako prepoznatljiv i predvidljiv obrazac u hrvatskom društvu da ga se ozbiljnom čovjeku ne da više čak ni ironizirati. Kolikogod ta predvidljivost bila ironična sama po sebi, još više izaziva nelagodu, pa i paniku. Predvidljivo je naime da ćemo za godinu i koji mjesec živjeti još lošije, a da će jedno rošavo lice blijedog aparatčika, bez dana radnog iskustva u stvarnom životu ove zemlje, zasjati ''bogomdanom'' karizmom. Ali koga to može nasmijati!?
Kad se malo stabilizirala na novom položaju, gospođa Kosor je formulirala znamenito načelo svog političkog djelovanja, nešto nalik onom slavnom Churchillovu obećanju o'' krvi, znoju i suzama'' ili Après moi le déluge (Poslije mene potop) Luja IV, odnosno njegove ljubavnice Madame de Pompadour. Većina važnih povijesnih osoba ima takvu neku izreku ili gestu po kojoj ih se pamti, Jadranka Kosor je svoje mjesto u povijesti osigurala krumpir-salatom. Rekla je da se nije preplašila ''vrućeg krumpira'' vlasti koji joj je dobacio bivši šef nego ga je spremno ščepala, kani ga oguliti i od njega napraviti krumpir-salatu! Što reći, nego: ''Dobar tek, dragi sugrađani!''. Trebat će nam.
Godina Kosoričina predsjednikovanja Vladom obilježena je rastom njene popularnosti i padom životnog standarda građana. Bilo je zanimljivo pratiti dokada će se taj disparitet razvijati. Najnovije ankete govore da je i tome došao kraj. Popularnost premijerke Kosor i HDZ-a opada. To bi možda bila dobra vijest kada istodobno ne bi rastao rejting SDP-a i Zorana Milanovića. Hrvatsko političko mnijenje funkcionira po principu pretakanja iz šupljeg u prazno. U konačnici ćemo još biti prisiljeni povjerovati u Sanaderovu tvrdnju da politika koju on vodi ''nema alternative''. On je to, doduše, izrekao u kontekstu hrvatskih nastojanja oko ulaska u EU, ali može se primijeniti i kao opće pravilo. Istinska alternativa saborskom ''savezu za Europu'' nije se uspjela etablirati – što zahvaljujući medijskom i financijskom utjecaju stvarnih ''vlasnika'' Hrvatske, što zbog nesposobnosti i dezorijentiranosti onih koji bi tu alternativu trebali oformiti.
Parlamentarne stranke s druge strane, koliko god se trudile uvjeriti građane da nisu iste, u bitnome se ni po čemu ne razlikuju. Pašu si jedna uz drugu kao luk, krumpir, ulje i ocat u krumpir-salati. Umijeće Jadranke Kosor i jest upravo u tome što je uspjela, kao što je i obećala, napraviti tu salatu. Je li recept njezin ili ga je dobila na papiriću, pitanje je koje bi nas odvelo u sferu nedokazivih špekulacija. Sada u salatu, čini se, kao začin upadaju i sindikati taktiziranjem oko referenduma za koji su prikupili dostatan broj potpisa. Sve u svemu, bila je to uspješna godina za premijerku Kosor. A građana što se tiče – kad već nema mesa, ni krumpir-salata nije loša.
Samo, pitanje je - dokada će i nje biti?
Damir Pešorda
| < « | » > |
|---|
