Izravno.com o Hloverki, Varšavskoj, Sloveniji, Lopandiću i Škori
Kolonijalno glasilo Abendblatt (Večernji list) od 16. srpnja piše:
„Slovensko veleposlanstvo u Zagrebu reagiralo je na jučer objavljen Večernjakov Autoatlas tvrdeći kako je morska granica između Hrvatske i Slovenije – ucrtana sredinom Piranskog zaljeva – netočna. Granica na moru još nije ustanovljena i jednostrano je određivanje nedopustivo jer je određivanje granice predmet Arbitražnog suda“.
Ta granica po sredini Savudrijske drage je granica Državne geodetske uprave iz bivše Jugoslavije koju je prihvatio Sabor Socijalističke Republike Hrvatske godine 1986., prihvaćajući prostorni plan SRH. U međuvremenu nije bilo odluke o promjeni te granice.
Čini se normalnim i pristojnim da se do odluke Arbitražne komisije granica ucrtava po sredini Savudrijske drage. Ako bi se bilo što ravnopravno dijelilo to bi bilo po pola ili po sredini.
Doduše, hrvatske su političke elite, i na vlasti i u oporbi, odustale od ravnopravnosti i od međunarodnog pravorijeka i odlučile Sloveniji prepustiti dio hrvatskog kopna i mora. Zbog takve nesebičnosti dobile su pohvale iz EU, SAD i Vatikana.
A, nama za uspomenu i utjehu, dok se teritorij službeno ne oduzme, neka barem na Autoatlasu granica ide po sredini zaljeva.
Marksističko-feministički pogled na Varšavsku ulicu
Novoizabrana predsjednica Hrvatskog centra PEN-a Nadežda Čačinović uključila se u borbu za Varšavsku ulicu priopćenjem u kojem kaže:
"Hrvatski centar PEN-a izražava ogorčenost zbog represivnih postupaka prema prosvjednicima koji na primjeru Varšavske ulice uz veliku potporu nastoje obraniti javni interes od interesa privatnika.
Prizor posječenih stabala i velikog broja naoružanih specijalaca ostat će dojmljiv simbol nadmenosti i nebrige za volju građana".
Gospođa Čačinović u ime PEN-a širi marksizam. Nju ne zanima kakav se objekt gradi, hoće li uljepšati grad, hoće li pridonijeti kvaliteti života i sl. Ona vidi samo privatni kapital i privatni interes i protiv toga se bori žešće od samog Marksa. Pritom zaboravlja da je cijelo središte grada, sve stambene zgrade, izgradio privatni kapital.
U "javnom interesu" i javnim sredstvima sagrađen je neboder na Jelačić placu, zgrada Željpoha, cijeli novi Zagreb i slične gradske "ljepote".
Pitanje je zapravo tko pronalazi te marksističko-feminističke umove, postavlja ih u PEN i sve to plaća. Navodno je gospođu Čačinović od 192 člana PEN-a izabralo njih 29.
Apage satanas
Izvještavajući o konferenciji za tisak Hrvatskog novinarskog društva mediji pišu:
"Predsjednik ogranka HND-a u "Vjesniku" Zlatko Herljević pozdravio je činjenicu da je vanjskopolitički komentator Bruno Lopandić imenovan vršiteljem dužnosti glavnog urednika "Vjesnika" te je izrazio uvjerenje da će to dovesti do zaokreta u uređivačkoj politici tog lista koja ne će više biti "ulizivačka politika podilaženja".
Nije poznat primjer da vlasnici lista mijenjaju glavnog urednika jer je prema njima vodio "ulizivačku politiku podilaženja", kako to opisuje Herljević. Ni s Vjesnikom to nije slučaj. Jer da se, u tom smislu, zaista žele promjene ne bi na čelo lista, ni privremeno, bio postavljen Bruno Lopandić.
To znaju svi koji su pročitali bar jedan njegov vanjskopolitički komentar o Hrvatskoj i EU.To i nisu komentari nego snishodljivo veličanje genijalnih poteza Sanadera i Kosorice na europskom putu Hrvatske
Činjenicu da, prema Eurobarometru, samo 24 posto Hrvata članstvo u EU smatra poželjnim, on ne spominje a na riječ "euroskepticizam" ima samo jedan odgovor: Apage satanas.
Ponos i sram
Televizijski prilog kolonijalnog „Abendblatta“(Večernji list) objavio je na naslovnici sliku Miroslava Škore uz njegove riječi:
Odrastanje djece u neimaštini, toliko rasprostranjeno u današnjem svijetu, nije pojava zbog koje bi se trebalo ponositi ili sramiti, kao što to misli Škoro. Kada bi bilo tako najviše bi ponosnog svijeta bilo u Africi i Indiji.
Ponositi i sramiti ljudi se mogu zbog svojih djela.
Kada je godine 2007. Škoro, na izbornoj listi Sanaderovog HDZ-a, pjevao „Sude mi“, počinio je djelo na koje se mogu primijeniti pojmovi ponosa i srama.Bezrazložni bunt zbog imenovanja Hloverke Novak Srzić
Mediji o slučaju pišu ovako:
"Uvođenje državne televizije, povratak u devedesete, povratak stranačke nadzora javne televizije – sve su to reakcije stručne javnosti i oporbe nakon što je Programsko vijeće HRT-a za vršiteljicu dužnosti ravnateljice programa Hrvatske televizije imenovalo Hloverku Novak-Srzić.
Već su podnesene tri ostavke članova Programskog vijeća Hrvatske radio-televizije a Hrvatsko novinarsko društvo traži da Hrvatski sabor, koji imenuje Programsko vijeće, razriješi cijeli sadašnji saziv vijeća, jer je – kažu – ovaj potez vrhunac njihovog lošeg rada
Za vrijeme dok je gospođa Srzić vodila informativni program HRT-a, prema nepotpunim podacima, gospodin Žarko Puhovski pojavio se na ekranu 328 puta, Vesna Pusić 286 puta a Radimir Čaćić 192 puta. A jedanput se na ekranu pojavio, glavom i bradom, i sam Savo Štrbac.
Ta je trojka objašnjavala hrvatskom puku sve što mu se događa u politici, gospodarstvu i životu općenito.
Zato je upravo suludo tvrditi da je imenovanje gospođe Srzić povratak u devedesete.
Zar se s njezinim miljenicima Puhovskim, Pusičkom i Čaćićem može vratiti u devedesete? To je nemoguće, s njima se, kako je vidljivo, vraća dublje u prošlost, u doba bivše Jugoslavije
| < « | » > |
|---|
