Dr. Slaven Šuba: EUROtlak
Hrvatska, i ovog ljeta u području visokog tlaka, i dalje je pod još većim pritiskom EU-a.
Klima u zemlji je takva da se, u bezbrojnim medijskim obraćanjima i uradcima, ulazak u EU spominje kao izvjestan, neizbježan, kao 'samo se još ne zna točan datum'.
Pritom se vlastodršci i vlastolisci RH i dalje trude zagušiti svaki glas otpora ili neslaganja s pridruživanjem Uniji, toj prilično labavo ustrojenoj nadnacionalnoj tvorevini s bezbroj unutarnjih problema i nedorečenosti.
Međutim, radi li se o politici spram Hrvatske, čovjek se ne može oteti dojmu kako su sva djelovanja i postupci EU-a prema RH sinkronizirani, sračunati, odmjereni, što u ostalom i nije čudno zna li se koliko novca je utrošeno na organiziranje baš takve, spomenute, percepcije unutar Hrvatske, te fatalističkog osjećaja nerazumnosti otpora prema nečem neizbježnom, odnosno generiranju spremnosti prema uključivanju u 'borgovski' sveEUropski kolektiv, te posljedičnoj asimilaciji gdje će Hrvatske biti, ali ne više 'kakva je jednom bila'.
Naravno, neće biti Hrvatske takve kakva nije baš dugo ni postojala, ali će je zato biti opasno slične onakvoj kakva već jest – ne tako davno – bila, i kakva je predugo vegetirala unutar jednog drugog, zapadnobalkanskog 'kolektiva', savršeno pripojena i podčinjena bez ikakvih pravih granica. A sudbina bez granica – i onih formalnih – čeka nas po pripajanju EU-u bez ikakvog ostatka, jer pripreme za preuzimanje su, u raznim oblicima i vidovima, odavno u toku, i procesi koji to provode i vode ka Hrvatskoj bez Hrvatske utanačeni su, uigrani, i naizgled nezaustavljivi. Bitna komponenta pri svakom kontroliranom procesu, posebno onom gdje se troši novac ne bi li se pratili rezultati željenog procesa – osobito kad je riječ o pritisku – sigurno je mjerenje učinkovitosti odnosno dobivanje odgovora na pitanje: jesmo li efikasni?
U kontekstu pritiska na RH, kojim se želi sveobuhvatnim i raznovrsnim metodama i koordiniranim projektima generirati podrška EU-u unutar Hrvatske, te analizirati podatke s ciljem preusmjeravanja ili pojačavanja, u slučaju da rezultati ne zadovoljavaju, razne su mjere na raspolaganju, a i novca ne nedostaje. Pa ipak, baš zato jer i tog novca iako dovoljno nikad nema previše, potrebno je vršiti i neka standardna mjerenja. Kad je riječ o tlaku, odnosno pritisku, tu će poslužiti barometar. Unutar EU-a, Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, koje je odgovorno za predlaganje zakonskih akata, provođenje odluka, podršku europskim ugovorima te općenito svakodnevno funkcioniranje Europske Unije, provodi, i objavljuje na svojim stranicama još od proljeća 2005-e godine, Eurobarometar. To su ankete javnog mišljenja, koje se provode u svim članicama EU-a, kao i u zemljama koje aspiriraju na to članstvo.
Od spomenutog proljeća, kad je podrška ulasku u EU iznosila 27%, pa narasla te jeseni na 34%, brojka je varirala dosegavši svoj maksimum u jesen 2007-e s 35%, minimum s jeseni 2008-e od 23 posto, da bi pred kraj protekle godine živa u Eurobarometru pokazala 24 posto, podrške državljana Hrvatske pristupanju svoje zemlje u EU, čime su građani zapravo izrazili nepovjerenje kako pritiscima kojima ih se podvrgava izvana, tako i bespoštednoj i neumoljivo dosadnoj propagandi kojom se, uz zatiranje medijskih sloboda i antidemokratsku politiku u svemu što se tiče pristupanja RH EU-u, stanovništvo jednostrano i neumorno indoktrinira, tlači, zatupljuje. Hrvatice su pritom podržavale hrvatsko članstvo u EU-u s još nižih 19%, čime su pokazale da sve što EU radi 'na ovim prostorima' niti im se sviđa niti to 'kupuju'.
Nedavno je objavljen Eurobarometar o socijalnoj klimi, rezultat istraživanja provedenog u svibnju i lipnju prošle godine u 27 zemalja EU-a i u 3 kandidatske zemlje: Hrvatskoj, Makedoniji, Turskoj. Zadovoljstvo ukupnom situacijom moglo se ocijeniti ocjenama u rasponu od -10 do +10. To je skala na kojoj bi ministar Šuker najnovijem zaduživanju RH u inozemstvu dao čistih +10, dok bi neki prosječan građanin najvjerojatnije tu ocjenu izrazio kao -10. Skandinavci su tu išli čak do +8, Bugarska se zaustavila na -1.9, a Hrvatska je dala +2 rezultat. Što se tiče gospodarske situacije, Danska je najzadovoljnija s +2.4%, Latvija je na dnu s -8.3%, a Hrvatska blizu s -6.8 posto.
Bilo je još pitanja, s ponuđenim rasponom ocjena od -100 do +100. Pitanje o očekivanom poboljšanju životne situacije u sljedećih 12 mjeseci dalo je ponovo raspon, od najvišeg optimizma u Švedskoj, +37%, do Mađara s -28%. Hrvatska je dala okruglih -10 postotaka optimizma. Slično, više Europljana smatra da im se situacija pogoršala u zadnjih godinu dana – od švedskih pozitivnih +41 do mađarskih -54 posto. Hrvati su, kao i Portugalci, završili na -29%. Što se tiče gospodarske situacije u rasponu od 5 godina, većina Europe drži da je pogoršanje dramatično. Prednjače Mađarska s -88% i Španjolska s -87 posto, a ni Hrvatska nije daleko, s ocjenom od -76 posto, pogoršane situacije u gospodarstvu. Što se tiče očekivanja u narednih godinu dana, 'optimizam' je najveći bio u Švedskoj, s -8%, a pesimizam je cvao u Mađarskoj, pri -60%. U Hrvatskoj, rezultat od -53% svakako je vrlo blizu mađarskog 'optimizma'.
Slično je bilo i pri procjeni zdravstvene zaštite, zadovoljstva mirovinama, i još nekim ostalim kategorijama koje demonstriraju zadovoljstvo građana neke zemlje svojim životnim uvjetima, odnosno perspektivama, unutar EU-a u prvom redu. Lako je bilo uočiti, što se tiče Hrvatske, nezadovoljstvo i pesimizam su prevladavali, jednako ili više kao kod državljana nekih europskih starosjedilaca, odnosno zemalja tzv. 'razvijene demokracije'.
U tom svjetlu, i s time na umu, potpuno je nerazumljivo ponašanje hrvatskih vodećih političara, tzv. 'elite' i predvodnika ove zemlje, koji bez imalo sluha za događaje oko sebe, ili za želje i probleme naroda koji ih je birao – kako bi mu služili, nastavljaju svojom poznatom politikom približavanja Uniji, odnosno dovršavanja pregovora, zatvaranja poglavlja, i regionalnih povezivanja. Sve što govore i rade, zvuči i odzvanja sve više šuplje i besmisleno, zna li se da se u Hrvatskoj živi sve gore i da je ozračje sve nestabilnije i puno pesimizma. Došao je čas za povlačenje pametnijih, pa i radikalnijih poteza od dodvoravanja EUropskim moćnicima. Trenutci pred nama su trenutci za 'zbijanje redova', odnosno jasnu politiku zaštite nacionalnih interesa, a zna se što to podrazumijeva, i na koji način treba usmjeriti i vanjsku i unutarnju politiku ove zemlje.
Ljudi koji to nisu u stanju odraditi, ili to ne žele, a ne žele jer nisu u stanju ili nisu u stanju jer to ne žele, najvjerojatnije jer imaju previše svojih osobnih interesa koje su stavili ispred interesa naroda, ili birača koji su ih birali, morali bi ipak početi pokazivati više sluha za pravu, istinsku demokraciju, recimo kad se radi o podnošenju računa tim istim biračima. Dok su im puna usta 'europske perspektive', nikako da izuste neki argument kojim bi potkrijepili taj 'bezalternativni' pristup i otvaranje Hrvatske stranom utjecaju, kapitalu, interesima, državljanima, jezicima, vlasnicima. Sva ta silna rasprodaja dobara, zemljišta, nekretnina, tvornica, poduzeća, banaka, nije poboljšala kvalitetu života u Hrvatskoj, niti stvorila bilo kakav optimizam. Kako je Hrvatska bogata zemlja, za koju očito vlada i dalje velik interes, možemo samo upitati: dokle ovako, gospodo na vlasti? Dokle taj EUROtlak?
Slaven Šuba
(Dr. Slaven Šuba je član Središnjeg odbora stranke Jedino Hrvatska)
| < « | » > |
|---|
