Benjamin Tolić: Građanska buna

Rektor pravnog fakulteta i gradonačelnički kandidat Josip Kregar pokazuje što misli o pravnoj državi i poštivanju zakona

Srpanjsku žegu dodatno su pojačavali društveni događaji.

  

Dok je Ivo Josipović, pod geslom PravDA za Hrvatsku, s Borisom Tadićem u Beogradu „zaokruživao priču“ o Domovinskom ratu – onako kako je s Miloradom Pupovcem i predstavnicima SAB-a u Teznu i Bleiburgu „zaokružio priču“ o Drugom svjetskom ratu – u Zagrebu je plamtjela građanska buna.

 

 

Nevjerojatno, ali istinito: Pobunili se građani! Ne državljani, nego posebnici. Ne stanovnici prigradskih sela, nego stanovnici užega središta Grada. Ne protiv Josipovićeva i Tadićeva zapadnobalkanskog prijateljstva, nego protiv gradogradnje Tomislava Horvatinčića.

  

Taj građevinarski div, tvrde buntovnici, na sumnjiv je način osvojio naklonost gradske i državne uprave, pa sada, zakonito gradeći u središtu Zagreba raskošni stambeno-trgovački blok – otima Zagrepčanima njihov grad! Sukob je, vele, privatnoga i javnoga interesa nedvojben. Horvatinčićevoj dobiti žrtvuju se stabla gradskog zelenila i dio pješačke zone u Varšavskoj ulici. Zbog toga su, pod pravnim vodstvom Josipa Kregara, udruge Pravo na grad i Zelena akcija pozvale građane na protupravnu obranu javnoga interesa. Buntovnici su pokušali spriječiti izgradnju ulaza u podzemnu garažu u Varšavskoj ulici, ali je policija, po nalogu gradske uprave, njihov građanski neposluh nježno prenijela iz Varšavske ulice u policijske postaje.

  

Sve u svemu, bila je to urbana, uglađena, građanska buna. Ona se nipošto ne smije brkati s ruralnim, neotesanim, seljačkim bunama. Ako i nije bila pretjerano umiljata, ludo bi je bilo usporediti, recimo, sa seljačkom bunom koju je god. 1573. u Hrvatskomu Zagorju predvodio legendarni Matija Gubec. U Zagrebu nije bilo krvi. Nikomu nije pala ni vlas s glave. Svi su sačuvali svoje dostojanstvo - i  buntovnici i gušitelji bune.

  

No, još nije sve gotovo. Oni koji su bunu zakuhali traže egzekuciju Milana Bandića. O tomu nisu govorili do klimaksa svoga javnog bijesa. Kao da su učili od arhitekata Pakta o stabilnosti u Jugoistočnoj Europi. Ni oni nisu spominjali Srbiju. Sve dok nisu tim projektom osigurali oprost njezinih zločina.

  

Kregarova poruka građanima kako se treba poštivati pravna državaAli, građanski neposluh – što je to? Metoda protupravnog ostvarivanja pravde. Građanski neposluh nipošto nije u političkoj i pravnoj teoriji tako neupitan kao ovih dana u Hrvatskoj. Pravni ga pozitivisti drže nedopustivim, a pravni naturalisti opravdanim. Građanski neposluh, u svakom slučaju, neugodno potresa vladavinu zakona. I potiče mnoštvo pitanja. Što je, recimo, javni interes? Je li javni interes konzervirati središte hrvatske metropole u stanju u kakvu je zatečeno nakon pola stoljeća komunističke uprave ili ga razvijati u skladu s liberalnim mogućnostima? Gdje je granica između javnoga i privatnoga interesa? Gdje je ona, recimo, kod Josipa Kregara? Nije li Kregar na prošlim lokalnim izborima bio protukandidat Milanu Bandiću? Ili kod Ivana Šimonovića? On danas, netom je izašao iz Vlade, tvrdi da je Sanader donosio odluke u svomu osobnom interesu. A nije li upravo Šimonović, kao nestranački ministar pravosuđa, podupirao takvu Sanaderovu vladavinu zakona?

 

 

Neoliberalni cvijet hrvatskoga društva ne muče takve dvojbe. Sva je PravDA za Hrvatsku, od Ive Josipovića do Urše Raukar, na svoj način poduprla zagrebačku građansku bunu. U prvi mah i oba dnevna lista. No, oni su se brzo uplašili svoje hrabrosti. Morgenblatt (iliti Jutarnji list) nanjušio je pogibelj pa ju je pokušao suzbiti ugledom „jednoga zapadnog diplomata“. – Vi ste – veli taj diplomat - pristojna, normalna zemlja, u kojoj ne postoji politički radikalizam. Obje vaše glavne stranke zagovaraju proeuropske vrijednosti, a građani se ponašaju mirno i koncilijantno. – Okretni Abendblatt (iliti Večernji list) nije časa časio, nego je odmah proveo anketu kojom je potvrdio ocjenu i procjenu „jednoga zapadnog diplomata“. 


Krasno. No malo je vjerojatno da će potrajati. Ako su dva-tri stabla gradskog zelenila u Varšavskoj ulici u Zagrebu dovoljan razlog za građansku bunu, kakvi li su tek razlozi za protupravno ostvarivanje pravde isključivi gospodarski pojas na Jadranu, arbitražni sporazum sa Slovenijom i ovo grljenje s onima koji su nas do jučer klali, a i danas drže pod okupacijom dijelove naše zemlje?! Živi bili pa vidjeli hoće li PravDA za Hrvatsku poduprijeti i tu građansku bunu.

 

 

Benjamin Tolić

 

 

 

(Ovaj tekst možete KOMENTIRATI na portalu www.izravno.com