Na misi je svećenik propovijedao o vragu, čovjekovu neprijatelju. Rekao je da nekada davno ljudi nisu imali problema s prepoznavanjem demona, oni su bili vidljivi i samorazumljivi. I valjalo ih je istjerati iz čovjeka. Danas je, priznao je svećenik, drugačije, teže. Vrag danas napada kroz ovisnosti, bolesti duše, bogohulne prakse i na duge sofisticirane načine. I do kraja propovijedi dobrodušni pastir je Reponju rastvorio do neprepoznatljivosti, pretvorio ga u slabosti suvremenog čovjeka.

Nikada nisam bio baš neki prognozer, ali spreman sam riskirati Gundulića, čak i autora dopune njegova Osmana, Mažuranića, za okladu da od toga neće biti ništa, to jest da se 2012. ništa specijalno neće dogoditi.

Dugo već ne pratim previše pozorno nogomet. Tu i tamo pogledam koju utakmicu, ali Mamić me ne može izbaciti iz takta niti zalazim u duboke rasprave o Bilićevoj taktici. Svejedno me jedna vijest iz tog svijeta zaintrigirala – uhićenje dužnosnika Hrvatskog nogometnom saveza i bivših nogometnih sudaca Širića i Djedovića. Navodno im je klopku preko Hajdukova predsjednika Maleša postavio Uskok.

Izbori su prošli, i dok pobjednici slave, a gubitnici vidaju ljute rane - obični ljudi sabiru dojmove. Barem oni koji još uvijek imaju živaca i želuca za politiku. Mene osobno najviše se dojmio zagrljaj mlađahnog Milanovića i vremešnog Manolića u slavljeničkoj noći. Ima u tome zagrljaju više strasti nego i u jednome zagrljaju Jadranke Kosor i Ive Sanadera koje smo imali prilike vidjeti na televiziji. Eros je to politički, a ne obični.

Dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska Damir Pešorda dao je slijedeću izjavu portalu Hrvatskog kulturnog vijeća: 

Izborni rezultati su očekivani, iznenađenje je samo uspjeh Lesareve stranke i Liste don Ivana Grubišića. HDZ je uspio još jedanput domoljubnom retorikom pet do dvanaest onemogućiti bilo kakvu konkurenciju na desnom dijelu političkog spektra, a na ruku mu je išla i Bajićeva optužnica. Zvuči paradoksalno, ali upravo je ta optužnica neposredno pred izbore motivirala bogoljubno-domoljubne Hrvate da spašavaju što se još spasiti može, to jest HDZ, i uskrate svoj glas nekoj od manjih desnih opcija za koje su namjeravali glasati do prije koji mjesec ili tjedan. 

Sit sam analiziranja ''teške hrvatske situacije'', a ni čitateljima, pretpostavljam, nije do toga da im solim pamet. U ovo vrijeme kolinja sigurno su zabavljeni nekim drugim soljenjem. Barem onaj tko ima što soliti. Tko nema, Bože moj, jest će kolače. Zato, umjesto analize i komentara, ovaj put priče ''za laku noć''. Pameti!

Suočen s 313 kandidacijskih lista i još 48 kandidatura nacionalnih manjina, hrvatski birač, bio on opjevani porezni obveznik ili ne, mora se uhvatiti za glavu. Lakše je položiti kolegij prosječne težine na Zagrebačkom sveučilištu nego temeljito proučiti izborne liste! A ako bi tkogod i bio toliko lud da krene u proučavanje izbornih programa svih tih stranaka i nezavisnih lista, za izbornu odluku bio bi spreman tek na narednim redovitim izborima za četiri godine. Ali dotada bi se osnovale i neke nove stranke, oformile neke nove liste, aktualnima postala neka naoko nova politička pitanja pa bi se pedantni birač morao upustiti u novo proučavanje i pričekati novi izborni ciklus. I tako ad infinitum. Birati odgovorno, birati s uvidom, birati upućeno – nemoguća je misija u hrvatskom političkom kontekstu. A nešto predmnijevam da ni drugdje nije puno bolje.