Zagreb, 6. listopada 2011. - Prenosimo izlaganje predsjednika stranke "Jedino Hrvatska" Milovana Šibla s konferencije za tisak "Saveza za Hrvatsku".(skinuto sa snimljene vrpce) 

Gospođe i gospodo, dobar dan, 

Najprije bih želio iskazati zadovoljstvo stranke "Jedino Hrvatska" s uspostavom  "Saveza  za Hrvatsku", sa sporazumom  naših triju stranaka da se, uoči predstojećih izbora i referenduma, na platformi samostalne i suverene hrvatske države, suprotstave Sanaderovom  Savezu za Europu, Markovom trgu, Pantovčaku i svim onim političkim snagama u Hrvatskoj koje se protive državnoj samostalnosti.

Predstojeći  izbori i referendum od golemog su značenja, jer se na oboje odlučuje o opstanku samostalne nacionalne države Hrvata, kakvu su izborili u Domovinskom ratu i kakvu im je priznao svijet.
 
Nažalost, dvije najveće stranke prave se da nije tako, pa se u ovom sudbonosnom trenutku,  prepiru oko toga tko će koga poslati u Remetinec  te objavljuju  neke  gospodarske programe  kao da kolonije odlučuju o gospodarstvu a ne metropole.

Onaj tko propisuje koliko mlijeka i šećera smiješ proizvesti, koliko vinograda smiješ zasaditi, onaj tko odlučuje smiješ li INU zadržati u svojim rukama, taj donosi gospodarske programe, a ne SDP i HDZ. 

Danas još ne moramo slušati Bruxelles  ali sutra, ako uđemo u taj savez, morat ćemo. 

Kako su najavili s Markovog trga još nas nekoliko mjeseci dijeli od izbora i referenduma. Oni, svim silama, žele Hrvate ponovno  uvesti u savez s drugim, jačim i brojnijim narodima. Da bi to lakše proveli promijenili su i Ustav. Tako su ga promijenili da što manji broj ljudi može donijeti  tu prevažnu odluku o gubitku državne samostalnosti. 

Hrvati su dosad, u svojoj povijesti, imali samo jedan referendum, onaj Tuđmanov, na kojem su se velikom većinom izjasnili za svoju samostalnu državu i  izlazak iz saveza s drugim narodima. Zbog te su odluke morali  i  ratovati. 

Ako znamo da je vječni ideal svakog naroda izboriti svoju  državu i sam odlučivati kako će živjeti, postavlja se pitanje zašto vlasti u Hrvatskoj odustaju od tog ideala i ponovno raspisuju referendum?

Da stvar bude gora, Europska unija i političke elite u Hrvatskoj,  pod krinkom etničkog pomirenja i suradnje, ponovno Hrvatsku povezuju sa Srbijom, i  još jedamput, pod imenom Zapadni Balkan, žele obnoviti Jugoslaviju, samo sada s Albanijom a bez Slovenije. To što  čine izdaja je hrvatske države  izborene u Domovinskom ratu, izdaja je narodne borbe za državnu samostalnost. 

Referendum, s namjerom da se odustane od  državne  samostalnosti, bit će samo  posljednji čin te izdaje. 

Što se tiče EU, sama zamisao da se od mnoštva naroda i država stvori jedna jedinstvena država je utopija i kao  sve utopije i umjetne tvorevine i  Europska će se unija prije ili kasnije raspasti. Pitanje je samo kako će  i s kojim  granicama Hrvatska, kao članica Unije, dočekati taj raspad? 

Ako želimo koliko toliko predvidjeti budućnost ne preostaje nam drugo nego se okrenuti prošlosti, iskustvu iz prošlosti. A ono nam pokazuje da smo iz Austrougarske monarhije izašli u ratu, od Kraljevine Jugoslavije izbavili smo se također u ratu  a i za izlazak iz SFRJ također smo morali ratovati. 

U tim savezima s drugim narodima, ostali smo bez Boke Kotorske, istočnog Srijema i zapadne Bačke. Ostali smo i bez koječega drugog, tako da današnja Hrvatska ima oblik kifla. Za izlazak Hrvatske iz SFRJ Srbija je tražila hrvatski teritorij do crte Virovitica-Karlovac-Karlobag; i tom je kiflu htjela odrezati krakove. 

Cilj europskih ideologa je postupno ukinuti  nacionalne države i narodne suverenitete  i  uspostaviti  Europu regija.  Koje će nam regije preostati, koje ćemo uspjeti zadržati,  kada se njihov san, Europska unija, raspadne? 

Pred vama su izbori i referendum. Pred vama je izjašnjavanje o tome želite li samostalnu Hrvatsku u kojoj ćete sami odlučivati o svom  životu, ili želite, kao i proteklih 900 godina, Hrvatsku  i Hrvate,  i  njihova prirodna i materijalna bogatstva,  predati na korištenje i upravljanje strancima. 

Upozoravam, da stranci nikada nikome nisu donijeli slobodu i blagostanje. Najveća je opasnost  za jedan narod  ako  povjeruje u iskrene usluge i nesebičnu pomoć druge zemlje. Ta se lakovjernost dobrim  dijelom odnosi na hrvatski narod a  od te bi ga obmane trebalo osloboditi vlastito iskustvo. 

I na kraju , dragi prijatelji,  izbor između slobode i služenja tuđincu ne bi trebao biti težak. 

Zato, kad vam kažu „Europska unija nema alternative“ 

Vi im  odgovorite  „Samostalna Hrvatska nema alternative“. 

Kad vas pitaju „Što je alternativa Europskoj uniji“? 

Vi ih pitajte „ A, što je alternativa hrvatskoj samostalnosti i slobodi“?

Hvala! 

Milovan Šibl