Vesna Pusić je ponovo progovorila. Nakon monologa na HRT-u, nastavila je u Jutarnjem listu. Uopće, Pusić i Čačić su uigrani par, koji iz nepoznatih razloga nastupa svakodnevno na HRT-u i u svim mogućim medijima, baš kao da su njihovi. Šeću kroz 'medije'. Pretplatu plaća – netko drugi.

Ista će stvar biti i s EU-om. Naš eventualni ulazak u EU predstavljati će de facto i de iure udruživanje RH s tom, nadnacionalnom tvorevinom. Takva su pitanja regulirana Ustavom RH, odnosno trebala bi biti, kad bi se vladajući – a i oporba, znači i Pusić, Čačić – držali Ustava.

Vesna Pusić je opet progovorila. Naravno, HRT nije propustio zabilježiti. Tih par rečenica, s osobitom pažnjom prati narod, a napose umirovljenici.

''Svatko ima pravo na prosvjede koji su nenasilni i u kojima se ne koristi govor mržnje, a to jučer nije bio slučaj'', zaključila je to predsjednica Kluba zastupnika HNS-a i HSU-a Vesna Pusić. Osudila je pri tom i napade na predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića nazvavši ih "nedopustivim i kažnjivim".

Veleposlanik jugoslavenske kraljevske vlade, Konstantin Fotić, vodio je 3. travnja 1941. godine s američkim predsjednikom Rooseveltom razgovor o kojem je kasnije tvrdio da mu je Roosevelt izjavio: ''Zar vi ne mislite da bi za vas Srbe mnogo bolje bilo postati ponovo homogena država i odvojiti se od vaših zapadnih provincija? Tako biste ponovo postali jaki i ne biste trošili snage u beskrajnim domaćim problemima i diskusijama.''

Jednom poslije, u srpnju te godine, nastavio je Roosevelt otvoreno: ''Nitko od nas danas ne zna je li mudro, u interesu održavanja mira, sputavati Hrvate da se ne uhvate u koštac sa Srbima i obrnuto.''

Hrvatsko se mudro i najmudrije rukovodstvo, može se slobodno reći već bezbroj, toliko puta oglasilo na način koji bi već odavno i u neutralnog promatrača izazvao podozrenje. Ili bar upitnik: što oni zapravo misle reći?

Jadranka Kosor je sve rjeđe jasna, za razliku od bivšeg predsjednika, koji je kristalno bistar, te od aktualnog pantovčanskog lidera, koji je do bola proziran. Što li je mislila kad je rekla kako je ''Purda žrtva Miloševićeva režima''? Tko bi ga znao. Pa ipak, živimo u 2011. godini, bacimo li pogled na kalendar.

Bivši predsjednik predsjedništva SFRJ, pa desetogodišnji predsjednik RH, poručio je da se ne slaže s terminom ‘komunistički zločini’ jer je u narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovalo najmanje komunista. Krivnju, uvjeren je Mesić, treba svakako individualizirati. ‘’Tko to zna tko je u tim jamama. Treba istražiti i krivnju individualizirati, ne optužiti NOB i proglasiti ga komunizmom i zločinom’’, rekao je Mesić.

Zabavno? Pomalo. Mesić je kazao i ovo: ‘’Na Bleiburgu nije bilo zločina. Tamo je bila jedna pobuna, poginulo je nešto malo ljudi. Nakon Bleiburga, na Križnom putu je vjerojatno bilo zločina, ali ove brojke se napuhavaju i od toga nema ništa’’, zaključio je Mesić.

U državi kojom ne vladaju ni matematičari ni fizičari ni kemičari, niti itko od zloglasno bistrih ljudi – ali očito nedovoljno bistrih da oni kažu što bi možda trebalo raditi, moguće iz jednostavnog razloga što imaju veći IQ, više morala, više kredibiliteta, ili jednostavno bolje znaju matematiku i logiku, s čime je u uskoj vezi i ekonomija, za koju isto svake godine dodjeljuju Nobelovu nagradu – očito brojevi ne predstavljaju ništa.

Kažu da je Jadranka Kosor bila odlična učenica, potom je bila odlična novinarka, pa odlična političarka, ali u prvom redu isto tako odlična učenica (''kud Ivo, tud i ja''), što kad se zbroji s izjavom dr. Ive (prvog) ''nema toga što nećemo učiniti kako bismo ušli u EU'', daje mogući rezultat: otići ćemo i do Salzburga, a logičnom ekstrapolacijom i bilo gdje gdje treba, ne bi li Hrvatska ušla u EU. Što znači, ne ona, nego svi mi. A ona će se, eventualnim odlaskom do Salzburga, eventualno žrtvovati. Radi našeg dobra, odnosno EUropstva koje nam je propisano.

Marek Marczynski, autor nedavnog izvješća Amnesty International-a s kraja prošle godine, ozbiljna je osoba, istovremeno 'zabavna', koja zna reći i ovo: ''Na neovisnim je i nepristranim sudovima da odluče tko je počinio ratni zločin; nije posao Ministarstva pravosuđa da dolazi s takvim općenitim zaključkom. Vjerujemo da nedostaje popis koliko je gdje i kako zločina počinjeno, da znamo imena svih žrtava i svih počinitelja, uključujući one sa zapovjednom odgovornošću. Taj se napor još nije poduzeo; to nije samo naša ocjena nego i ocjena hrvatskih nevladinih organizacija, a to potvrđuje i primjer Siska. Sisak je primjer i za etničku pristranost. Tamo su u najmanje 100 sudskih postupaka počinitelji bili Srbi, što je u redu jer svim počiniteljima treba suditi, ali istovremeno nema nikakve sumnje da su zločine u Sisku počinili i Hrvati. Do sada se u Sisku, medutim, sudilo samo trojici hrvatskih počinitelja vezano uza zločine koje su počinili pripadnici Hrvatske vojske''. – Ali to ne govori da su sudske presude pristrane. – ''Ne, to je pristranost u istrazi, pristranost u odabiru slučajeva za sudski progon.