Ratimir Čačić i Slavko Linić opet kritiziraju Vladu. Baš kao i Vesna Pusić, Zoran Milanović.

Kad se javljaju ljudi 'provjerenih sposobnosti' – neki  od njih su se već dokazali, u Vladi, odvevši ovu zemlju u posve izvjesnu 'neizvjesnu budućnost'  – onda je, nesumnjivo, čas da Vlast pakira kovčege. Putne.

Očito, kako je i dalje na snazi velika čistka Jadranke Kosor, i ta veličanstvena potjera za korupcijom i nepotizmom, na svim razinama, Hrvatskoj predstoje blistavi trenutci. Unatoč trenutno nazočnom klientelizmu i, neki to tako zovu, ideološko-političkoj prostituciji? Unatoč svemu, ili baš zbog toga, primaknuti smo sasvim EUropskoj uniji, već osjećamo za vratovima njezin topli dah, ili čelični stisak. Dok Jadranka Kosor i dalje proslavlja 'skori' ulazak, dovršetak, pristup, ili kako se već ne zove njezin kompletan politički program, u EU. Gospodarstvo se već dramatično 'oporavilo'? Brodogradnja ima još 6 ciglih mjeseci. Inače.

Inače što? Valjda, Hrvati gube pravo graditi brodove. Neće biti brodogradnje? Još jedan šok, iz neumorne EUropske radionice, snova i boljeg života, koji je uvijek negdje drugdje. EU za Hrvate postaje sve više u realnom ono što je Hollywood u virtualnom. Život. Zakon. Na hrvatskim televizijama nam zapravo prikazuju 'Filmske novosti', jedan fantastičan 'program za sve'. Budućnost, iza ugla. Čeka li Hrvatsku nešto kao zemlje znane kao PIIGS....? Ili možda i nešto gore. Kakva je budućnost pred ovom malom zemljom velikih ljudi, ipak prevelikoj za kapacitete onih na vrhu, pri vlasti, koji je sigurnom rukom, neumoljivo i nepogrešivo, vode k EUropskoj omči. Pardon, sudbini. Dok Hrvatskoj trebaju jednostavni ljudi. Jednostavno sposobni i pošteni. Spremni raditi za Hrvatsku, ne za EU. Sposobni postepeno eliminirati bespotrebne troškove i odliv novca iz države, a aktivirati i angažirati hrvatske potencijale, prvenstveno ljudske ali i sve ostale.

Hrvatska ima pravo, odavno, proglasiti puni gospodarski pojas na Jadranu, prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora [UNCLOS], što su učinile skoro sve države koje su na nj imale pravo. RH je to trebala, a i morala, proglasiti još 'prekjučer', jer je na to po dotičnoj Konvenciji imala puno, neotuđivo pravo. Nema nijedna vlada u ovoj zemlji baš nikakvu ispriku što to ne čini ili odgađa. Pridodamo li (predstojećem, programiranom kolapsu hrvatske brodogradnje, uz kukavičko neproglašenje punog gospodarskog pojasa, i s tim povezani višestruko povećani talijanski izlov ribe po Jadranu) rasprodaju nekretnina i zemljišta u priobalnim područjima, te predstojeću gradnju mnogih novih hotela, i čitavih kompleksa, uz Družbu Adria i slične megaideje od kojih ćemo profitirati skoro svi ništa, poneki sitniš, Hrvatska neugodno malo, a zna se tko stvarno nešto – hrvatski Jadran polako počinje odlaziti u prošlost, kao takav. A s njime će i slogan 'The Mediterranean as it once was'. Za početak, viva Italia, Mletci.

Naravno, s Mediteranom i svi ćemo mi polako... Tamo gdje još nikad nismo bili, odnosno u EUropsku Hrvatsku. Kakve će kvalitete biti takva Hrvatska, gledamo ovih dana, ove godine, po ulicama Španjolske i Grčke, okovanih štrajkovima i demonstracijama. Istina, Hrvati prosvjede prepuštaju uglavnom poljoprivrednicima i članovima sindikata, između ostalog i zato što još naivno vjeruju u nekakvu, bilo kakvu,  demokraciju, 'institucije sustava', referendumska pitanja, 'neovisne izbore', 'političke opcije', i tko zna kakve sve podvale iz EUropskih radionica, i kovačnica pseudodemokracije, čije su prijestolnice Bruxelles, Strasbourg, London, i još mnogi raznorazni 'euroregionalni' centri, odnosno ispostave, neokolonializma i (ne)prikrivenog lokalimperializma.

Euroregionalna mreža omči, koje će se polagano zatezati oko hrvatskih vratova, a koje su sve pomno razrađene i spremne, ne više po ladicama eurobirokrata i lakeja, već izvađene, ulaštene i strpljivo čekaju na nastavak procesa privlačenja i zatezanja, baciti će Hrvatsku na koljena, i izručiti je EUropskim neoliberalima i pseudodemokratima, preko banaka, fondova, projekata, kupoprodaja i restrukturiranja. Veliki dio hrvatskog gospodarskog kolača već je otišao preko hrvatskih granica, navodno nebitnih, put sjevera, zapada, pa i u svim ostalim smjerovima. Kineska roba caruje, ali i svi uvoznici na hrvatskom tržištu imaju svoje mjesto, povlašteni u odnosu na domaću robu i proizvođače, i to od poljoprivrede do visoke tehnologije, od igle do lokomotive.

Održao se sastanak ministara prometa, u Zagrebu, svih zemalja 'regiona'. Zašto da si lažemo, zapravo svih jugoslavenskih republika i pokrajina, plus Albanije. Planira se, navodno, kandidatura za europsko nogometno prvenstvo, koje bi organizirale Hrvatska, BiH i Srbija. Opet negdje drugdje, jer toliko ocrnjivani Marković nema za to sluha. U prvom slučaju sastanak se održao bez novinara, rekli su – izdati će priopćenje o sastanku. Ni u ovom drugom slučaju, nitko, čini se, ne pita hrvatske državljane, jesu li oni za taj ubavi projekt ili ne. Kao nekad, sve je 'pod kontrolom'. Sve je to u 'našem' interesu, gdje god to 'naše' završavalo ili započinjalo.

Jadranka Kosor, istodobno, kaže da će ''sljedećih 6 mjeseci biti još teže''. Iz toga proizlazi nešto od ovoga, ili: (a) 'to sam znala i dosad, ali vam nisam htjela reći, da vas ne uznemirim bez potrebe', (b) 'stvari su se u međuvremenu pogoršale, sad vam to moram reći', (c) 'brod tone ubrzano i duboko, i nitko ne zna gdje će završiti', (d) 'ostajem s vama do kraja – ionako nemam što drugo raditi', (e) 'ne znam što bih rekla, ali znate priču o šupljem i praznom', (f) 'tko zna, možda se i vidimo za 6 mjeseci, na Zapadnom Balkanu'.

Održan je nedavno i nekakav smiješni skup s tematikom, od prilike, lijeve i desne inteligencije u Hrvatskoj. Usred hrpe ostalih tupavih teza i nebuloza, istakao se – po ne zna se koji put – neumorni pisac, 'književnosti' i novinskih članaka, kao i filmskih scenarija. Ante Tomić je slavodobitno zaključio kako 'desničari obožavaju represivni aparat'. Zanimljivo, kojeg god sam 'desničara' ikad upoznao osobno, ne samo da s represivnim aparatom nisu nikad ništa imali, nego su o njemu listom imali prilično negativan stav. Ali eto, Ante Tomić poznaje, valjda, hrvatsku desnicu, kao svoju desnu ruku, bit će. Kako bi inače govorio s toliko autoriteta. Licentia poetica, možda. Trebalo bi, zaista, početi čitati tekstove tog vrsnog spisatelja, jer sad je sigurno da dobra zabava neće više (nikad) izostati. Valjda mu je to i cilj.

Francuski predsjednik vlade Francois Fillon istaknuo je pak Hrvatsku kao primjer ostalim zemljama u 'regiji', spomenuvši Zapadni Balkan. Osim što to zvuči više nego šuplje, u trenutku kad je malo tko u 'regiji' zadovoljan bilo s čime što dolazi u 'regiju' izvana, Fillon poput svakog dobrog Francuza iskazuje karakterističnu nadmoćnu ignoranciju, geografsku, 'istočnoeuropsku'.  Po Fillonu Hrvatska, naime, pripada Balkanu. Iako su kronično nepoznavanje i sukob sa zemljopisnim i povjesnim činjenicama stajali Francuze puno toga kroz povijest, tu nema lijeka. Neki nikad ne nauče, jednostavno su nesposobni.

I eto, unatoč fantastično lošoj situaciji u Hrvatskoj, Jadranka Kosor s radošću govori o već trećem mjesecu opadanja nezaposlenosti. Neki se put, i sve češće, pitamo gdje ona živi. Kako Vlada vlada? Gdje smo uopće, u ovom trenutku? U suverenoj, neovisnoj Hrvatskoj? Malo bi se tko odvažio tako odgovoriti. Pa ipak, suverena je Hrvatska nešto što većina hrvatskih državljana želi. I Kosor to dobro, i predobro zna.

Slaven Šuba