Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.
Hrvatsko more vlasništvo je hrvatske države. Isključivi gospodarski pojas mogu iskorištavati samo hrvatska država i hrvatski građani.
O poljoprivredi, industriji, turizmu kao ni o drugim gospodarskim granama u današnjim se okolnostima, na žalost, ne može programski govoriti jer gospodarske programe donose metropole, a ne kolonije.
| Nogomet |
|
|
| Četvrtak, 22 Prosinac 2011 07:55 |
|
Naše je crvenilo crne boje, kakvo je uglavnom bilo i kroz povijest. Ništa progresivno nikad nam nisu bili donijeli raznorodni jurišnici i tobože perspektivan kadar. Pardon, unijeli su u novinarstvo koncept pomičnog dna; ne smijemo to zanemariti ni zataškati. Kakav jest da jest, ipak je to rad. Baš kao što je i vozač koji uporno vozi i redovno pravi prekršaje i dalje vozač; krivnje teško da i ima u njegovom moralno čistom činu, krivica leži na sustavu, na klimi, na okruženju, itd. Ta radi se samo o nesposobnosti, to u Hrvatskoj nikad nije bio dovoljan razlog ni za običan – otkaz. Činjenice su nepobitne, čovjeku je najlakše krivca pronaći negdje, drugdje. Ili jednostavno – prešutjeti. Gledamo recimo HRT1, i njihove otvorene diskusije o raznim pojavama i događajima. Izbor sudionika redovno ne da je tendenciozan, nego je proračunato više nego tendenciozan, iako je namjera suptilno (no, dobro...) inicirati nekakvav kao demokratski dialog. Od samog početka, međutim, o nekoj otvorenoj raspravi nema niti R, jer omjeri su uvijek, ali baš bez greške, u omjeru. 3 prema 1, 4 spram 1, ili koliko već treba. Počesto i 4 naprama pola, može biti i nula, iako ne bismo išli toliko daleko, do samoga dna. Ali matematika je, eto, egzaktna. Za razlilku od domaćeg, televizijskog i inog, ''novinarstva''. O voditeljima, odnosno novinarima, zboriti ni ne treba. Njihov je zadatak već spočetka jasan, kao kristal. Oni glume nulu. Nedavni slučaj, s dovođenjem u emisiju jednog od najpoznatijih Makedonaca ''na ovim prostorima'', kako bi taj tobože pojasnio napaćenom hrvatskom nogometnom auditoriju situaciju, te razbistrio i pridonio sve što je trebalo pokazati, a dokazi su već unaprijed pripremljeni, presuda donesena i prije početka, predstavlja nove i najnovije domete u disciplini guranja dna prema ambisu. Ma koliko respektabilan bio bilo koji praJugoslaven, svaka mu čast na pripadnosti, pogodnosti i osobnom savršenstvu, dovođenje bivših Jugoslavena, i njihov razmještaj u hrvatsko, pa bilo to i samo nekakvo nogometno, sazviježđe, jednostavno je – previše bezpotrebno. Hrvatska je zbilja do te mjere napučena južnoslavenskom ostavštinom, da je stalno inzistiranje na toj turobnoj povezanosti – na rubu zločina. Želi se, tobože, u Europu, na pragu smo nekakve Europske Unije, kako se trubi iz svih cijevi i šupljina, a tužnoslavenstvo se razlilo po državnoj dalekovidnici, i bombardirani smo svim njegovim inačicama i variantama, htjeli mi to i li ne htjeli, jer plaćamo tu debelo preplaćenu predplatu i jer – budimo iskreni – za to što gledamo trebalo bi nama plaćati. Bar koju lipu. Možda iz predpristupnih EU fondova, možda iz prihoda telekomunikacijskih giganata koji operiraju i haraju, možda iz profita tih popularnih 'domaćih' banaka, čiji će si direktori i ove godine podijeliti raskošne bonuse unatoč svim mogućim svjetskim krizama i nepogodama 'neizbježne' globalizacije. Jasno je tko financira banke, kroz povijest. Još je jasnije, tko od toga, i to dobro, živi. Sigurno ne ''narod''.
Hrvati? Bez Jugoslavije, plače se za prošlim vremenima. Van EU-a, cmizdri se za budućim novcima. Vremena za bilo kakav komunizam davno su prošla, onako neizbježno i globalno, a ovakvoj ''demokraciji'' je odavno istekao rok trajanja. Ali u našem žurnalizmu, i dalje je ''sve moguće''. U tako nedoglednoj kaljuži, nemoguće je da hrvatski nogomet ostane netaknut. Zaboga, tek smo među prvih 10, na svjetskoj ljestvici, kaže FIFA. Koga briga? Naše novinarstvo ne može bez Balkana, to im je ishodište, sudbina i – odredište. Destinacija, kao razlog i svrha egzistencije.
Slaven Šuba |
Benjamin Tolić je rekao da je svaki od Pešordinih članaka 'zaokružena priča, koju pisac, braneći tradicionalne hrvatske vrjednote od naplavina zatornoga globalnog smeća, slasno ispreda oko aktualna događaja'.Tolić kaže da se Pešordine tekstove teško može opisati polemikama, jer u današnjoj Hrvatskoj nema ni uvjeta za polemiku.Hrvatska je vlast, kaže Tolić, prodala medijski prostor strancima i tako žrtvovala pluralizam hrvatskog društva monizmu tuđinskog interesa. Zbog toga danas u Hrvatskoj televizija, radio i visokonakladni dnevni i tjedni listovi, danonoćno promiću inozemni probitak, a samo dva niskonakladna tjednika (Hrvatski list i Hrvatsko slovo), koji jedva vezuju kraj s krajem, brane elementarne hrvatske političke,…
Benjamin Tolić -Sanaderova dionica
Tolićeve kolumne same od sebe izrastaju u skladnu cjelinu, a knjiga "Sanaderova dionica" svojevrsna je sinteza Tolićevih ranijih djela..U njoj su objedinjeni ironijsko-satirični diskurs te jasan, izgrađen i originalan stil.Knjiga pruža literarni užitak uvida u stanje nacije u tijeku i na kraju Sanaderove dionice, kako bi literarni užitak, naravno bez autorove krivnje, mogao ostaviti i gorak okus.O knjizi su na predstavljanju govorili Damir Pešorda, autor Benjamin Tolić, Mate Kovačević i Stjepan ŠešeljPo Kovačevićevim riječima Tolić majstorskim umijećem klasičara daje presjek za Hrvatsku pogubna političkog mentaliteta."Nositelje tog mentaliteta Tolić prepoznaje u politici aktualnoga predsjednika Republike, Račanovoj šesteročlanoj koaliciji i Sanaderovu savezu za Europu,"…
Pogađate već da je riječ o 'euroskeptičnoj' knjizi ili, točnije rečeno eurorealističnoj. U tridesetak poglavlja, na tristotinjak stranica Bošnjak analizira hrvatsko pristupanje Europskoj uniji s najrazličitijih aspekata, nudi mnoštvo podataka, slika, grafikona, tablica, citata i drugih podataka na koje je u domaćem tisku proteklih godina bilo uistinu teško, ako ne i nemoguće naići. S te strane ova je knjiga vrlo dragocjena svima koje zanimaju činjenice u odnosima između Hrvatske i EU-a, bez obzira slagali se ili ne s autorovom temeljnom tezom da je za Hrvatsku politika ulaska u EU bez alternativa, zapravo, pogubna. Posebna vrijednost Bošnjakove knjige jezgrovit je, izravan…
» 1 2 3 »
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija. Stoga je svaka pomoć dobrodošla.