Cirkus je već odavno počeo, manipulacia još s prvim danom. Stigla je talibanizacia Hrvatske. Onaj prosječan Hrvat čim vidi i čuje za Slavka Linića kao ministra financia, ili Radimira Čačića u gospodarstvu, misli da je posriedi neka greška. Ili barem, da je u pitanju karneval. Čačić je holivudski poručio novinarima kako vodjenje vlade preko televizijskih ekrana mora prestati. S druge strane, nikad im se tako nie obraćao dok je bio u ''opozicii'', gdje su on i nova ministrica vanjskih poslova imali povlašteni status, čak i u odnosu na nekad vladajuće strukture. Bili su na državnoj dalekovidnici praktično kad god su to poželili. Bio je to odnos pun uzajamnog uvažavanja. Sad prvom podpredsjedniku vlade publicitet pak, kao, smeta. Zapravo ne, naravno, ali. Treba paziti što se, kako i kada pita. Značajne figure poput njega, odredjuju pravila igre. Valjda to novinari moraju znati.

Prof. Puhovski misli kako je nova vlast ''krenula šlampavo'', što je eufemizam uvaženog analitičara za stvari koje su očito već – van kontrole. Ili pod čvrstom kontrolom, ovisi o kutu gledanja. Vesna Pusić se dala snimiti zajedno s ne-hrvatskim podpisom ''Foreign Minister'', na čudnom i čudesnom uradku kojim je, tobože, Hrvatska uzvratila Poljskoj, na srdačnoj dobrodošlici. [U EU, kamo još nismo ni ušli, jer predstoji ta relativno mala neugodnost, moguće kora od banane, koja se zove Referendum.]

Absolutno je nejasno s kojim je pravom kolaž gdje se pojavljuju studenti i profesori s politologie poslan kao ''hrvatski odgovor na poljsku dobrodošlicu''. Nitko te ljude i nikad nie ovlastio snimati ili nastupati u ime Hrvatske, tim prie što je poljski dvominutni video bio selektiran kroz filter natječaja. No, možda je i dobro uradjeno, jer i kvaliteta i brzina i metoda razvidno su podcrtale svu tu razliku izmedju stupnja 'demokracie' u Poljskoj i u Hrvatskoj. Ali i u razini sviesti kojom se stvari, dogadjaji, situacie pa i odgovornost promišljaju u zemlji naših sjevernih priatelja, nekoć u čuvenom varšavskom bloku sa zaista mizernim standardima demokratičnosti blizu absolutne nule, te u zemlji hrvatskoj, u kojoj je talibanizacia uzela maha već tjedan dana po dolazku nove vlade na kormilo RH. Bilo bi vrlo zanimljivo saznati s kojim su popratnim tekstom Pusićka & Co. odposlali taj insuficientno sklepani filmić do Polski, zajedno s Grubešom i ostalim veleuvaženim kadrom lagano predplaćenim na višestruko redovno pojavljivanje na HRT-u, u funkcii nekih tobože neovisnih stručnjaka za tko zna što.

No, kad već spomenusmo talibanizaciu, najgori njezin oblik dao se, poput crvene tinte, odmah uočiti, s novim ministrima na dalekovidnici. Odkucate li, naime, u neku od popularnih internetskih tražilica ''ministar zdravlja'', dobiti ćete redom pa na niže, ''ministarstvo zdravlja republike Srbije'', itd. Na devetom mjestu je ''zdravlje.gov.rs'', a ispred toga ''zvanična internet prezentacija kraljevskog doma Karađorđević''. I sve izmedju odnosi se na Srbiu. Očigledno, terminologia je usuglašena s balkanskom jezičnom praxom, što je očito i bio primarni cilj. Čemu donedavno Ministarstvo zdravstva? Kad ionako zdravstvo i zdravlje nisu ista stvar.

Ali eto, talibanisti odmah proglašavaju naciu zdravom, a domaće će ministarstvo zdravlja, vjerovatno, održavati ljude zdravima i objaviti rat boleštinama svih vrsta. U prvom redu onim terminološkim i jezičnim. Zašto skrivati, terminologia je unificirana, čak i više i bolje nego nekad u SFRJ-u. Tamo se srbskohrvatska varianta protezala i dominirala posvuda, bez posebnog odpora, osim u SRH, gdje je Hrvatima prepuštena čuvena ''ijekavica'', kao izraz tog nelagodno različitog hrvatstva. Terminološke inačice u duhu jezika su se, medjutim, uspjele nekako provući, iako podosta nemarno. Čak i pod komunstima, svjesnima da je ipak lakše činiti nasilje nad ljudima negoli nad jezikom im. To traži malo više vremena. Nema tog vremena, medjutim, pod suncem  talibanističkim. Red je da se regionalna suradnja protegne. Kaže Ipsos Puls, već legendarna tvornica javnog manipuliranja, kako 50% Hrvata, sad već samo toliko ništetno malo, misli kako RH ide u ''pogrešnom smjeru''. A još pred mjesec dana bilo ih je poraznih 83%.

Takav neumorni i predani rad, kakav obavlja Ipsos Puls, mora impresionirati. Bez obzira vriedi li to što ili ne, napor je tu. Sigurno će KK, naša slavodobitna kukuriku koalicia, znati ocieniti vriednost dotičnog samopriegora i truda uloženog u proricanje i promicanje istine, o percepcii njihove izborne pobjede u ovom slučaju. U javnosti RH. Trebati će to i nagraditi, sumnje u to gotovo i da nema. Bitno je da ''idemo dalje'', što je bio slogan i Račanov i Sanaderov. To je taj kontinuitet, koji nas vodi i k Referendumu, odnosno prema EU-u. A uz put na ''zapadni Balkan''.

Jer, unatoč tome što HRT zna otvoreno razpravljati i o problemu sapunica, ozbiljne stvari su pred Hrvatima. Bez zavaravanja, i uz prkos tome što KK obigrava oko vrućeg problemčića koji nam predstoji. A jaram koji čine te EUropske zvjezdice koje nam se onako ulančane spremaju baciti oko vrata, vrlo je blizu. Koliko god ga zaobilazili naši vlastodršci, naše prošlo i sadašnje mudro rukovodstvo i njihove brojne isto tako mudre ulizice. Jer novovjeko je kmetstvo pred vratima. Naravno, kao i svaki oblik robstva, i EUropstvo se prvo stvara u sferi duha, odakle se pretače u materialne svoje oblike, te se manifestira po dovršetku svih sofisticiranih manipulacia svojom ovosvjetskom konkretnom realizaciom: gubitkom dostojanstva i prostora, kako to kaže prof. dr. Kulić, a što se da izreći i kao gubitak suvereniteta, na razini države.

Stara je vlast, može se reći, predstavljala partitokratsku simbiozu s mafiokratskom bazom. Nova je vlast jedna druga partitokratska garnitura, srasla s mediokratskom podrškom. Novi stari show je već počeo, EUropska kola već su se zavrtila. Jednog će dana i užičko, jer svakojaki link već je tu. Kao na primjer ''Jelena i Bajaga''. I jer ništa nie slučajno, pa tako ni ministarstvo zdravlja. Pardon, ministarstva zdravlja. Potrebno je narod pripremiti, informirati. Baš kao i za taj neugodni Referendum. Da, Vesna Pusić je u velikom poslu. Na poslu (dez)informiranja, naroda o EU-u, odnosno o pogodnostima EUropstva. Čak neće biti ni izborne šutnje, jer toga nema u zakonu. Kao da bi to bio problem, i da je ima u zakonu. Kojem zakonu? Dobro pitanje. Reče onomad Henry Kissinger: ''The illegal we do immediately; the unconstitutional takes a little longer''. Treba li jasnie.

Ali i to će pitanje postati nevažno, udjemo li u Jaram, postanemo li kmetovi. Jer, Ustav je već pripremljen, a kad bude primienjen, naši će zakoni biti – sekundarni. Baš kao i naša ''suverenost''. Slovo na papiru. Zakon ispod zakona. Puk koji ''neposredno predstavljaju'' tamo negdje, u EUropskim instituciama, nadredjenima ovim lokalnim, domaćim, parlamentarnim. Pa i Hrvatskom (državnom?) Saboru. Tamo negdje gdje dolaze podpisati se za dnevnice u 7 u jutro, i odlaze za par minuta – u bolji život. Gdje ima posla i – plaća. Za koje radi netko drugi. Pa i mi, uskoro. Vrlo skoro. Arbeit macht frei.

EU je anacionalna, i nadnacionalna, tvorevina. Izgradjena i gradjena u korist izrabljivačkog bankarskog sustava koji vlada i omogućuje enormne profite nekolicini, a teret snosi ogromna većina ostalih ljudi. ''Gradjana'', zapravo kmetova, s perspektivom trajnog i beznadnog robstva. To se zove EUropstvo, a zapravo samo je dio novog globalnog poredka, izraslog na krilima tobože neizbježne ''globalizacie'', podpomognute tim istim sustavom koji služi nekolicini, a kreiranim po stvarnim i konkretnim centrima moći. Ti se logički nalaze na vrhu hierarhijske piramide, koja jasno definira tko su gospodari a tko sluge bez slobode, dostojanstva, prostora.

Izključivi gospodarski pojas na Jadranu je lakmus papir za iskrenost i odgovornost svake hrvatske vlade prema nacionalnom interesu. To je Interes nad svim ostalim interesima, jer odrekavši se proglašenja dotičnog pojasa, svaka se hrvatska vlada trenutno odriče legitimiteta koji je zadobila, na tobože demokratskim izborima. Izbornu je pobjedu, medjutim, omogućila sprega Medija i Partije, podpomognuta snažnim i presudnim vanjskim faktorom, koji zapravo vlada i prvima i drugima. Lakoća indoktrinacie kojom je to izvršeno, nešto je na što se oslanja i Ipsos Puls, i Vesna Pusić, i Barroso i van Rompuy a i mnogi drugi. Sustav koji dovršava gutanje i hrvatske suverenosti najvećeg protivnika vlastitog zdravlja ima, medjutim, u samome sebi. Kao i svi drugi totalitarizmi, i ovaj je autoritaran. Jednoumlje koje propagira i koje ga hrani, ipak nie prirodno stanje, time niti zdravo stanje koje bi garantiralo dugovječnost. Ni čovječanstva, ni ljudskog društva, niti neke pojedinačne sviesti.

EU je osudjena na propast, i to je samo pitanje vremena. Prihvatiti tu neminovnost, pitanje je odgovornosti, spram vlastite pohlepe i ograničenosti. Toga bi trebali biti svjesni svi političari. Sve ima svoj neminovan kraj.

Slaven Šuba