...Predrag će nam Matić do Božića objaviti popis hrvatskih branitelja. Čemu to? Trebao bi objaviti popis lažnih branitelja. Zanimanje bi javnosti pobudili i neki drugi popisi. Na primjer: popis partizanskih umirovljenika, popis dezertera Hrvatske vojske, popis pripadnika Vojske RSK, popis aboliranih optuženika za ratne zločine, popis Srba u državnim i javnim službama Republike Hrvatske.

****************

Tko je bio verulamski barun Francis Bacon? Većina Hrvata nikad nije čula za tog Engleza, a malo ih zna da je on u osvit Novoga vijeka formulirao epohalnu misao: Znanje je moć. No ta misao nikako nije Hrvatima tuđa. Oni se, poglavito u Bosni, njome od davnina slade neovisno o Baconu. Odnos znanja i moći, malko osebujno, shvaćaju čisto algebarski – kao jednadžbu „a = b“ („znanje je moć). A vole i premetati. Ipak, ne pretaču tu misao u goli algebarski obrat „b = a“ („moć = znanje“). Pastoralno poetični, kakvi već jesu, oni taj obrat redovito odjenu u metafore, pa znaju reći: I brabonjak na carskoj stolici biserom zveči. A ideje, vjeruju neki učeni ljudi, lete zrakom. Ako je to istina, malo je vjerojatno, ali nije posve nemoguće da je, tako uvrnuta, iskra Novoga vijeka vrcnula, recimo, iz bosanskoga Kreševa u engleski Verulam.

Ako Zoran Milanović i njegovi udarnici Slavko Linić, Željko Jovanović i Mirando Mrsić ne ustuknu, planut će pobuna znanosti i obrazovanja protiv ememefovske socijalne demokracije! Vodit će se, veli sindikalni vođa Vilim Ribić, pravne, a možda i ulične bitke. To je dosad neviđena strukovna srčanost u „Zemlji znanja“.

Ribić govori u ime 50.000 sindikalno organiziranih djelatnika u osnovnom, srednjem i visokom školstvu i u ime 14.000 medicinskih sestara i tehničara. Ti su ljudi na sindikalnom referendumu 90-postotnom većinom glasova odbili Vladinu ponudu da se odreknu dijela prava iz temeljnoga kolektivnog ugovora u zamjenu za jamstvo da će iduće četiri godine redovito primati tako osakaćene plaće. – To je – uvjeravala ih je Vlada – socijalnodemokratska inačica neoliberalnog gesla: sloboda za sigurnost! – Ali oni ne htjedoše učiniti što su dosad redovito činili. Ne htjedoše žrtvovati rep vrapca u ruci za kusata vrapca na grani! Nato je Vlada zaprijetila smanjenjem plaća i jednostrano raskinula temeljni kolektivni ugovor sa sindikatima u javnim službama.

''Svakodnevni život, od stanovanja, odjeće i obuće do javnog prijevoza i hrane, sve je skuplji, a plaća sve manja; sve se manje proizvodi, a sve više ljudi ostaje bez posla; proljetni su mrazovi opustošili voće, a ljetna suša spržila povrće i ratarske kulture.''

**************************

Ove nas je godine dan nakon Male Gospe, 9. rujna 2012., kardinal Josip Bozanić sve iznenadio. Koga ugodno, koga neugodno.

Slavio je misu na zavjetnom hodočašću Zagrepčana u Mariju Bistricu. U propovijedi se okomio na vlast u Hrvatskoj. Optužio ju je da uporno provodi „kulturnu revoluciju“. Taj uljudbeni prevrat po njegovu se mišljenju  zbiva u tri koraka. Prvi je utjerivanje straha, istjerivanje vjere i obezvrjeđivanje nade. On nas pripravlja da život predamo drugomu. Radi toga se lijepa i bogata Hrvatska prikazuje kao ružna i siromašna zemlja, kojom Hrvati i onako ne mogu upravljati; drugi je korak mijenjanje povijesti i prikazivanje prošlosti onakvom kakva nije bila. Zato vlast uskraćuje narodu istinu o Drugom svjetskom ratu i poraću, zato se braniteljima sudi 20 godina, zato se po sudovima i zatvorima povlače i nevini ljudi; na kraju slijedi treći korak: strah i nesigurnost u vlastitu prošlost podloga su površnu pristupu otajstvu života, a on omogućuje pokušaje mijenjanja sustava vrijednosti, što obično svrši „u kalu sebičnosti i krvi tuđih žrtava“.

Agencija Fitch Rating, koja, kao i druge agencije, na izmaku ovoga ljeta posvuda dijeli niže ocjene kreditne sposobnosti, milostivo je svrnula pogled na limb Europske unije: Hrvatskoj je udijelila dosadašnju ocjenu, a negativnu prognozu prepravila u stabilnu. Što to znači? Ako tu ocjenu potvrde agencije Moody's i Standard & Poor's, Hrvatska će se i dalje moći zaduživati u inozemstvu uz dosadašnje kamate, a ni njezinim se trgovačkim društvima i građanima neko vrijeme ne će mijenjati sadašnja dostupnost i cijena kapitala. 

Tko je ikad čuo da u liberalnoj demokraciji državni poglavar telali o krađi državnoga novca ili o „reketarenju“ vladā? Taj talog zakonito struže represivni aparat – policija i pravosuđe. Zašto je u nas drukčije? Valjda stoga što su naši visoki državni dužnosnici potekli iz elita jednostranačke  „narodne demokracije“, pa ni nakon dvaju debelih desetljeća ne razlikuju nisko i visoko, dobro i zlo.