Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.
Hrvatsko more vlasništvo je hrvatske države. Isključivi gospodarski pojas mogu iskorištavati samo hrvatska država i hrvatski građani.
O poljoprivredi, industriji, turizmu kao ni o drugim gospodarskim granama u današnjim se okolnostima, na žalost, ne može programski govoriti jer gospodarske programe donose metropole, a ne kolonije.
| Izlazak iz geta |
|
|
| Srijeda, 30 Studeni 2011 21:33 |
|
Ali, mogao bi tkogod priupitati, što je sad to? Kakve veze ima popis pučanstva s izborima?! Hm, da… U demokratski uređenoj državi nema veze. U Hrvatskoj ima. U Hrvatskoj je popis pučanstva osnova ravnopravnosti Hrvata i nehrvata. Nekoć su tu političku vrjednotu štitile izvanjske sile: JNA i Partija. Komunistički su je ideolozi pomno povijali u „bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti“ i u strogo zabranjeno „prebrojavanje na nacionalnoj osnovi“. Danas se, upravo suprotno, ravnopravnost Hrvata i nehrvata u Hrvatskoj temelji na brojidbi i – diskriminaciji usklađenoj s brojidbenim rezultatima. Tako su, primjera radi, Srbi, kojih je udio u pučanstvu veći od 3 posto, opskrbljeni pravom na 3 narodna zastupnika u Hrvatskomu saboru. Vlahā je, opet primjera radi, po popisu pučanstva iz god. 2001. u Hrvatskoj živjelo samo 12. Zbog takve brojnosti oni s 11 narodnih manjina - od kojih svaka za se čini manje od 1,5 posto hrvatskoga pučanstva – dijele pravo na jednog narodnog zastupnika. Narodne manjine biraju svoje zastupnike u zasebnoj izbornoj jedinici, koju čini cijela Republika Hrvatska. A biraju ih većinskim izbornim sustavom. Najčešće smiješno malen broj biračkih glasova ovjerovljuje zastupnički mandat. Roma je Nazifa Memedija kao zastupnika austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, turske, ukrajinske, vlaške i židovske narodne manjine u 6. saziv Sabora i koaliciju s HDZ-om lansirao 351 romski glas. A takvih je šepavih mandata u tom sazivu bilo 8. Naravno, sve je to po Ustavu i Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina. „Nacionalnih“?! Zakonodavac – očito ne razlikuje narod i naciju! Narod je kulturna zajednica, a nacija politička zajednica na određenom teritoriju. U Europi nema nacije bez naroda. Ali ima naroda koji nisu prerasli u naciju. Takvi su, primjerice, Romi i Vlasi. U Hrvatskoj su oni romska i vlaška narodna manjina. Kada ih zakonodavac naziva „nacionalnim“ manjinama, to zvuči kao zlobna poruga. Ali i druge su tzv. nacionalne manjine u Hrvatskoj - narodne manjine. Svi ti tzv. nacionalni manjinci pripadnici su drugih naroda, ali žive s hrvatskim narodom, u krilu hrvatske nacije, po hrvatskim zakonima. Svi su oni hrvatski državljani, to će reći - politički Hrvati. A svim političkim Hrvatima pripadaju jednaka politička prava. Treba dakle dokinuti tzv. pozitivnu diskriminaciju narodnih manjina. Pozitivna je politička diskriminacija kao batina: ima dva kraja. Drugi je kraj nužno negativan. Krasno se to vidi u Hrvatskomu saboru. Tamo je u zadnjim dvama sazivima 8 etničkih nehrvata „igralo ulogu“ HDZ-ova „jezičca na vagi“, tj. odlučivalo o kakvoći vlasti. A i neke su štetne odluke, kao suspenzija ZERP-a za članice EU i zakon o igralištima za golf, donesene minimalnom većinom zastupničkih glasova. U takvim su okolnostima nositelji „šepavih“ mandata sigurno znali dobro naplatiti svoju „igru“. Tako je država pretrpjela dvostruku štetu. Pogubnost pozitivne diskriminacije „nacionalnih manjina“ poodavno je uočio današnji sudac Ustavnoga suda Mato Arlović. Kada je izjavio da treba dokinuti XII. (manjinsku) izbornu jedinicu, izazvao je neviđen javni bijes Milorada Pupovca i Furija Radina, političkih Hrvata koje je pozitivna diskriminacija uzvisila na dostojanstvo knezova srpske i talijanske „nacionalne manjine“. Taj su bijes zdušno smirivala vodstva SDP-a i HDZ-a nastojeći obećanjima zadobiti naklonost povrijeđenih dostojanstvenika. Danas Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) izlazi i na opće izbore u IX. izbornoj jedinici. Milorad Pupovac i Slobodan Uzelac tumače to kao – proboj iz geta! Kakva bezobraština! Uzelac i Pupovac u getu?! Prvi – potpredsjednik Vlade, drugi – zastupnik u Hrvatskomu saboru i sekularni patrijarh Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj kojemu političari hodočaste na božićni domjenak! Svašta. Arlović je bio u pravu: zaslužuju izgon iz geta – na opće izbore. Kada to učinimo, više nam ne će trebati ni obična lijenost zaposlenika ni politička mudrost uprave Državnoga zavoda za statistiku. |
Benjamin Tolić je rekao da je svaki od Pešordinih članaka 'zaokružena priča, koju pisac, braneći tradicionalne hrvatske vrjednote od naplavina zatornoga globalnog smeća, slasno ispreda oko aktualna događaja'.Tolić kaže da se Pešordine tekstove teško može opisati polemikama, jer u današnjoj Hrvatskoj nema ni uvjeta za polemiku.Hrvatska je vlast, kaže Tolić, prodala medijski prostor strancima i tako žrtvovala pluralizam hrvatskog društva monizmu tuđinskog interesa. Zbog toga danas u Hrvatskoj televizija, radio i visokonakladni dnevni i tjedni listovi, danonoćno promiću inozemni probitak, a samo dva niskonakladna tjednika (Hrvatski list i Hrvatsko slovo), koji jedva vezuju kraj s krajem, brane elementarne hrvatske političke,…
Benjamin Tolić -Sanaderova dionica
Tolićeve kolumne same od sebe izrastaju u skladnu cjelinu, a knjiga "Sanaderova dionica" svojevrsna je sinteza Tolićevih ranijih djela..U njoj su objedinjeni ironijsko-satirični diskurs te jasan, izgrađen i originalan stil.Knjiga pruža literarni užitak uvida u stanje nacije u tijeku i na kraju Sanaderove dionice, kako bi literarni užitak, naravno bez autorove krivnje, mogao ostaviti i gorak okus.O knjizi su na predstavljanju govorili Damir Pešorda, autor Benjamin Tolić, Mate Kovačević i Stjepan ŠešeljPo Kovačevićevim riječima Tolić majstorskim umijećem klasičara daje presjek za Hrvatsku pogubna političkog mentaliteta."Nositelje tog mentaliteta Tolić prepoznaje u politici aktualnoga predsjednika Republike, Račanovoj šesteročlanoj koaliciji i Sanaderovu savezu za Europu,"…
Pogađate već da je riječ o 'euroskeptičnoj' knjizi ili, točnije rečeno eurorealističnoj. U tridesetak poglavlja, na tristotinjak stranica Bošnjak analizira hrvatsko pristupanje Europskoj uniji s najrazličitijih aspekata, nudi mnoštvo podataka, slika, grafikona, tablica, citata i drugih podataka na koje je u domaćem tisku proteklih godina bilo uistinu teško, ako ne i nemoguće naići. S te strane ova je knjiga vrlo dragocjena svima koje zanimaju činjenice u odnosima između Hrvatske i EU-a, bez obzira slagali se ili ne s autorovom temeljnom tezom da je za Hrvatsku politika ulaska u EU bez alternativa, zapravo, pogubna. Posebna vrijednost Bošnjakove knjige jezgrovit je, izravan…
» 1 2 3 »
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija. Stoga je svaka pomoć dobrodošla.