Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.
Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.
Hrvatsko more vlasništvo je hrvatske države. Isključivi gospodarski pojas mogu iskorištavati samo hrvatska država i hrvatski građani.
O poljoprivredi, industriji, turizmu kao ni o drugim gospodarskim granama u današnjim se okolnostima, na žalost, ne može programski govoriti jer gospodarske programe donose metropole, a ne kolonije.
| Neovisno sljepilo |
|
|
| Nedjelja, 06 Studeni 2011 23:53 |
|
Kako narod doživljuje taj urnebes? Obični su ljudi, oni koji žive od svoga rada, zapanjeni. Oni stoje sami samcati. Zbunilo ih, sludilo ih to vrzino kolo. Pršte optužbe i protuoptužbe. Ljudi više ne znaju tko je tko ni što je što u politici. A oni drugi, oni koji žive o njihovu radu, hoće europsku Hrvatsku! I zahtijevaju da to prihvate svi Hrvati, ponajprije oni koji su se u Domovinskom ratu borili za hrvatsku Hrvatsku. Narodu taj zahtjev razdire kraste sjećanja i crnom slutnjom soli stare rane. Razumni se ljudi križaju. A bedaci tješe jedni druge mudrim izrekama: Zemlja tvrda, a nebo visoko! I: Kak je tak je, tak je navek bilo,/ kak bu tak bu, a bu vre nekak kak bu!
Gdje su u ovom strašnom času naši duhovnici i znanstvenici, popi i učitelji? Gdje tzv. domoljubni intelektualci hrvatski? Mnogi od tih ljudi upregnuti su u bruxelleske ili vatikanske projekte. Neki su se povukli u kulu bjelokosnu. Ali ima i neovisnih javnika. Oni su najprodorniji. Njihova ćudoredna jedrina i duhovno- intelektualna neovisnost lako osvaja uprave tuđinskih televizija, pa nije nimalo čudno što nam neprestance ćurliču s RTL-a i TV Nove. Te krjeposti visoko cijeni i tuđinsko novinstvo. Uzorni su u tom pogledu WAZ-ov Morgenblatt i Styrijin Abendblatt. To su listovi kakvi nama trebaju. Oni nas, kao da nisu tuđi, svakodnevno hrane neovisnim hrvatskim domoljubljem, prvi isključivo „lijevim“, drugi malko više „desnim“. Ali nisu, kako bi se moglo pomisliti, krjeposti novinarske profesije u Hrvatskoj mile samo tuđinu. Vole ih i hrvatske ustanove. Osobito HRT i Vjesnik. Oni oduvijek, a navlastito danas, žarko ljube ćudorednu jedrinu i duhovno-intelektualnu neovisnost. Vidi se to po tomu što, otkad postoje, udomljuju falange pregalaca koji bi, da nisu urešeni tim krjepostima, jamačno bili beskućnici.
A što danas rade ti ljudi? Kako koji. „Ljevaci“ uglavnom šenluče. To je istočnjačko veselje s pucanjem. Šenluče oko oduzimanja zastupničkog imuniteta Željku Jovanoviću (SDP), oko suđenja Ivi Sanaderu, oko svršetka zakonodavne periode, oko blokade imovine Novog HDZ-a. Šenluče i ne dolaze k sebi – od uzbuđenja.
A „dešnjaci“? Žalostan je to svijet. Premda već godinama zajedno s „ljevacima“ vuku ista europska kola, oni danas od „ljevaka“ nostalgično brane ono što su do jučer s njima zdušno uništavali.
Nema smisla raščlanjivati besmislice. Natuknut ću samo dvije. „Lijevi“ neovisni politički analitičar zgraža se nad egzaltiranom izjavom Jadranke Kosor da je USKOK-ova istraga predzadnja „stanica“ HDZ-ova „križnog puta“, ali da stranka, ako ostane bez imovine, ne će klonuti, nego će se vratiti u „baraku na Jarunu“. Gospođa je Kosor, tvrdi analitičar, tuđinka u katoličkom diskursu. „Stanica“ je „postaja“, a Isusov Križni put ima četrnaest postaja. Predzadnja je Skidanje s križa, a zadnja Polaganje u grob. Kosoričina je usporedba, tvrdi „lijevi“ znalac, šepava. I povrh toga bogohulna. Bajić naime nije Pilat. On ne progoni Pravednika, nego HDZ-ove barabe.
Hm… Pričica je možda komu zgođušna. I meni bi bila da mi se ne gadi javno zagledanje u vjerske bubrege. Nesretni je politički analitičar mogao posve legitimno ustvrditi da je predsjednica HDZ-a tuđinka u HDZ-ovu diskursu i zamjeriti joj što je povijesnu HDZ-ovu „baraku“ svojim neznanjem odgurala sa Savske ceste na Jarun. Mogao je, ali draže mu je bilo očitati joj katoličku vjeronaučnu lekciju.
„Desni“ pak neovisni politički analitičar srcedrapateljno nariče nad sudbinom HDZ-a, stranke koja je stvorila državu. To bi se trebalo bolno dojmiti svakoga razumnog hrvatskog državljanina. Ali ne može. Neovisni naime „desni“ analitičar kasni gotovo osam godina! HDZ je, vjerojatno po zadatku, dokrajčilo njegovo posttuđmanovsko vodstvo kada ga je odvelo na pozicije politike novoga smjera - iz suverenizma u integracionizam. Ovo je samo obredno sramoćenje uspomene na dragog pokojnika. Da se suverenizam ne bi povampirio.
Ćudoredno jedro i intelektualno neovisno sljepilo ne vidi tu očitost. Stoga nije nimalo čudno što ni RTL, ni TV Nova, ni HTV, ni Morgenblatt, ni Abendblatt, ni Vjesnik, pa čak ni Glas Koncila - ne vide one mlade ljude koji su se, ovisni o sudbini svoje zemlje, prije više tjedana utaborili na Prisavlju pred zgradom HTV-a te uzalud zahtijevaju da se prije referenduma o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji provede temeljita javna rasprava o korisnim i štetnim posljedicama toga čina. To je lani zahtijevala i Hrvatska biskupska konferencija (HBK). Ali gospodari hrvatske javnosti drže da je taj zahtjev društveno neopravdan. Valjda stoga što on, po podatcima Europskog povjerenstva i ovdašnje Delegacije EU, artikulira interes samo 34 do 40 posto hrvatskoga pučanstva… I nitko se ne srami toga ćudoredno jedrog i intelektualno neovisnog sljepila.
(Benjamin Tolić je dopredsjednik stranke Jedino Hrvatska),
|
Benjamin Tolić je rekao da je svaki od Pešordinih članaka 'zaokružena priča, koju pisac, braneći tradicionalne hrvatske vrjednote od naplavina zatornoga globalnog smeća, slasno ispreda oko aktualna događaja'.Tolić kaže da se Pešordine tekstove teško može opisati polemikama, jer u današnjoj Hrvatskoj nema ni uvjeta za polemiku.Hrvatska je vlast, kaže Tolić, prodala medijski prostor strancima i tako žrtvovala pluralizam hrvatskog društva monizmu tuđinskog interesa. Zbog toga danas u Hrvatskoj televizija, radio i visokonakladni dnevni i tjedni listovi, danonoćno promiću inozemni probitak, a samo dva niskonakladna tjednika (Hrvatski list i Hrvatsko slovo), koji jedva vezuju kraj s krajem, brane elementarne hrvatske političke,…
Benjamin Tolić -Sanaderova dionica
Tolićeve kolumne same od sebe izrastaju u skladnu cjelinu, a knjiga "Sanaderova dionica" svojevrsna je sinteza Tolićevih ranijih djela..U njoj su objedinjeni ironijsko-satirični diskurs te jasan, izgrađen i originalan stil.Knjiga pruža literarni užitak uvida u stanje nacije u tijeku i na kraju Sanaderove dionice, kako bi literarni užitak, naravno bez autorove krivnje, mogao ostaviti i gorak okus.O knjizi su na predstavljanju govorili Damir Pešorda, autor Benjamin Tolić, Mate Kovačević i Stjepan ŠešeljPo Kovačevićevim riječima Tolić majstorskim umijećem klasičara daje presjek za Hrvatsku pogubna političkog mentaliteta."Nositelje tog mentaliteta Tolić prepoznaje u politici aktualnoga predsjednika Republike, Račanovoj šesteročlanoj koaliciji i Sanaderovu savezu za Europu,"…
Pogađate već da je riječ o 'euroskeptičnoj' knjizi ili, točnije rečeno eurorealističnoj. U tridesetak poglavlja, na tristotinjak stranica Bošnjak analizira hrvatsko pristupanje Europskoj uniji s najrazličitijih aspekata, nudi mnoštvo podataka, slika, grafikona, tablica, citata i drugih podataka na koje je u domaćem tisku proteklih godina bilo uistinu teško, ako ne i nemoguće naići. S te strane ova je knjiga vrlo dragocjena svima koje zanimaju činjenice u odnosima između Hrvatske i EU-a, bez obzira slagali se ili ne s autorovom temeljnom tezom da je za Hrvatsku politika ulaska u EU bez alternativa, zapravo, pogubna. Posebna vrijednost Bošnjakove knjige jezgrovit je, izravan…
» 1 2 3 »
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija. Stoga je svaka pomoć dobrodošla.