EU puca po šavovima. Hoće li je Barroso i drugovi zakrpati? Hoće, ne će – to su njihove brige. Hrvatska  je u nedjelju preoblikovala svoju političku volju, a u petak pohrlila u Bruxelles. Tamo su Ivo Josipović i Jadranka Kosor u ime SDP-ova i HDZ-ova dijalektičkog jedinstva suprotnosti potpisali ugovor kojim se Republika Hrvatska oslobađa tereta slobode, samostalnosti i suverenosti. Ugovor će za mjesec-dva, kada se konstituira nova vlast, nacija potvrditi ili odbiti – na referendumu.

Pred našim se, dakle, očima uprizorio trijumf „proeuropske politike“ Ive Sanadera! Znam, neprilično je to tako reći. No što jest, jest. A na čast je i novoj vlasti.  Jer politika je koja sada trijumfira bila samo radikalniji nastavak politike „novoga smjera“ Ivice Račana i Dražena Budiše. Nisu je ni oni iz prsta isisali. Oni su je, kao zeca iz šešira, izvukli iz ropotarnice hrvatskoga bezdržavlja s početka XX. stoljeća. Tako je pred nama na početku XXI. stoljeća zablistala postmoderno frizirana politika „novog kursa“ Frana Supila i Ante Trumbića. Razlika je samo u gnijezdu. Ideja je prvi put prhnula iz osjećaja nemoći: Bez Srba ne možemo ništa, sa Srbima možemo mnogo. Drugi su je put iz obijesti reanimirali - u samostalnoj i suverenoj državi: Bez Srba ne možemo u EU.

Gdje su danas utemeljitelji naše europske budućnosti? U povijesti. Račan je umro. Budiša je pokušao politički opet oživjeti s Darinkom Kosorom i Velimirom Srićom, a političar  „Trumbićeva formata“ pao je prije godinu dana u tamnicu. Ne optužiše ga zbog političkih prijestupa, nego zbog krađe. Ne kao lopova, nego kao lopova bez premca!

Dok je Sanader bio predsjednik Vlade, javni su „mrčitelji karte“ sve nade nacije polagali u njegovu naočitost. Otkad je u zatvoru, nadmeću se tko će mu više škoditi. Zasad je u tom športu najdalje dotjerao stanoviti Dražen Rajković. Taj pripovjedač u knjižurini Kako je Ivo Sanader ukrao Hrvatsku (Zagreb, 2011.) procjenjuje da je njegov junak za svoje šestogodišnje proeuropske vladavine državu oštetio  za 98 milijarda kuna.

Ne znam. Štoviše, posve mi je tuđa ta vrsta znanja. Ipak, ostajem „u oblaku zdrave sumnje“. Kako vjerovati ravnatelju Čičkova HHO-a, novinaru Božićeva ST-a, čovjeku oko kojega se vrzmaju Gordan Malić i Denis Kuljiš? Sve i da hoću, ne mogu. Ne ide mi u glavu kako jedan čovjek može demokraciji ukrasti državu?! Osim toga rečena procjena neodoljivo podsjeća na novčane priče Stjepana Mesića, kojemu – kako reče u Haagu – vjeruje samo njegova žena. Ne znam, a sumnju raspiruje i činjenica da pripovjedači takvih priča upadljivo zaobilaze određenu građu – npr. sanaciju i privatizaciju hrvatskih banaka, pri čemu su i nakon prodaje banaka strancima domaće uprave zadržale svoje položaje.

Rekoh: Ne znam. Ali Sanader je, nema dvojbe, za sobom ostavio pustoš. Da se to vidi, ne treba se obzirati na život. Dostatno je pogledati konačno izvješće Državnoga izbornog povjerenstva o rezultatima izborā za 7. saziv Sabora. Njegov je Novi HDZ, ako se ne varam, dobio dva mandata manje nego na izborima god. 2000., dakle manje nego ikad. I dobro je prošao. Da mu nije u zadnji čas nehotice pripomogao Mladen Bajić objavivši da je stranka pod „uskočkom“ istragom, ishod bi sigurno bio gori.  Ovako će, ako ga Bajić ne spriječi, biti jaka oporba „kukurikavcima“. Zato su puno gore prošle nominalno državotvorne stranke koje su s Novim HDZ-om tikve sadile. Umjesto Ante Đapića, odnosno njegova zamjenika Daniela Srba, „starčevićance“ će u Saboru zastupati HSP-ova raskolnica – Ruža Tomašić, HSS je „spao“ na „Josipa Friščića, a  HSLS se nije uspio vratiti u Sabor. Samo su slavonsko-baranjski „regionalci“ – Glavašev, odnosno Šišljagićev HDSSB – udvostručili svoju snagu. Sve u svemu, gubitke na toj strani naknađuju splitski tajkun Željko Kerum i njegova sestra Nevenka Bečić. No ne treba smetnuti s uma da su svi oni, osim novopridošlih, osam godina bili u Savezu za Europu.

Na nominalno drugoj, globalističkoj, strani pobjedonosna su djeca Titova: „kukurikavci“, laburisti, don Ivan Grubišić,  „manjinci“.

Ako nova vlast ne promijeni ćud, a nema razložne nade da bi se takvo što moglo dogoditi, na ovim smo izborima sami sebi ukrali Hrvatsku. To je žalosno. No ne mora biti tragično. Ako nam je do Hrvatske, možemo je vratiti na skorom referendumu - odbijanjem ulaska u Europsku uniju.

Benjamin Tolić