Joomla Templates and Joomla Extensions by JoomlaVision.Com
img
img
img
img
img

Samostalna i suverena država

Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.

Hrvatska vojska

Samostalna i suverena država jedini je okvir koji Hrvatima može osigurati slobodu, kulturni napredak i materijalno blagostanje. Pobjedom u Domovinskom ratu hrvatski je narod stekao pravo da upravlja i gospodari zemljom za koju ga vežu ljubav, uljudba i povijesno iskustvo.

Hrvatska zemlja

Hrvatska zemlja, otoci, šume, rijeke, jezera i druga prirodna bogatstva moraju biti u vlasništvu hrvatskih građana i hrvatske države. Stranci ne mogu biti vlasnici hrvatskih prirodnih bogatstava.

Hrvatsko more

Hrvatsko more vlasništvo je hrvatske države. Isključivi gospodarski pojas mogu iskorištavati samo hrvatska država i hrvatski građani.

Hrvatsko gospodarstvo

O poljoprivredi, industriji, turizmu kao ni o drugim gospodarskim granama u današnjim se okolnostima, na žalost, ne može programski govoriti jer gospodarske programe donose metropole, a ne kolonije.

Vijesti
Euroza Ispis E-mail
Nedjelja, 28 Listopad 2012 19:00

EurozaSuze mi naviru dok čitam hrvatski tisak. Što od smijeha, što od bijesa. U toj šumi besputnoj ako ti se oko nađe, zlo ga snađe. I ne strada samo oko, nego i jetra, krvožilje i ostali osjetljivi organi. Tu ćeš naći na desetke članaka koji krajnje ozbiljno raščlanjuju što je Zoran Milanović htio reći. Kao da je Heraklit iz Efeza ili kakav starozavjetni prorok. A čovjek je tu u Zagrebu, živ i zdrav, štoviše izrazito živahan. I ne govori o Bitku, nego u ulasku u EU, oporbi, suši u Slavoniji i sličnim prozaičnim stvarima. No nitko se ne nađe da ga priupita.

Ispočetka su ga, istina, znali priupitati, ali on bi odgovorio da ga njegovi dečki iz Trnja savršeno razumiju iako nisu pozavršavali fakultete, pa ga onda, valjda, moraju razumjeti i svi ostali. To je bilo onda kada je govorio o ''slučajnoj državi''. Budući da naš premijer zna biti vrlo osjetljiv, poslije se nitko nije usudio išta ga priupitati. Da ne izgubi živce kao nedavno u Saboru, ustoboči se i izjavi da će ''sad četiri minute pričati bezveze''. Jer, navodno, i drugi u Saboru tako rade.Stoga je prije mjesec-dva Tanja Torbarina u svoj kolumni predložila da se osnuje institut za proučavanje i tumačenje izjava Zorana Milanovića. Dok se institut ne ustroji, ostaje nam se osloniti na ad hoc tumačenja Ive Josipovića, ipak je on prvi čovjek u zemlji. Gledam naslov u ''Večernjem listu'', Josipović izjavljuje: ''Ne razumijem premijera!'' Odustajem od čitanja. Jer je sve jasno. Ako predsjednik države ne razumije premijera, onda se tu nema što ni razumjeti. Radi se samo o još jednoj političkoj izjavi, a one su u našoj politici stvar trenutne inspiracije. Obično bez veze sa stvarnošću. Milanović, stoga, uopće ne misli o referendumu kada govori o referendumu. Kao što ni Sanader ništa ozbiljno nije mislio jamčiti dok je mahao jamstvenom karticom ili kao što se Ivo Josipović nije zamarao pravdom dok je govorio o ''novoj pravednosti''. Ipak, kolikogod političari bili skloni neobveznom lupetanju, čini se da je stanovita euroza zahvatila našu javnost. Nakon dvanaest godina žarke eufilije političke kaste i rastućeg euroskepiticizma običnog puka političare je spopala euroza, a puk apatija. Euroza je osobita vrsta neuroze, vjerojatno uzrokovana predugim ''ulaženjem'' Hrvatske u EU. Sada kad se taj proces približio kraju, domaći političari osjećaju kako gube čvrsto tlo pod nogama, svoj raison d'etre iliti, po naški, praznu slamu po kojoj su naučili mlatiti.

Stoga su se u SDP-u dosjetili da taj prozaični put rastakanja krvavo stečene hrvatske državnosti u nesigurnoj eunijskoj budućnosti dodatno malo dramatiziraju kojekakvim začinima. Zato Milanović u Njemačkoj priča koješta i zatim spominje referendum, zato se u javnost pušta afera o nezakonitom policijskom praćenju telefonskih kontakata vrha obavještajne zajednice i obitelji Todorić. Treba Nijemcima dati još štofa da problematiziraju hrvatski ulazak u EU. Paradoksalno je samo to što će, kada prevlada te prepreke koje je sam postavio, Milanović moći i sebi pripisati nekakve zasluge za ulazak u EU.Zanimljivo je da tzv. hrvatski desničari ozbiljno shvaćaju sve što se događa i da su se podijelili u dvije skupine. Oni radikalniji, protuintegracionistički nastrojeni, prepoznaju u Milanovićevim izjavama neočekivano državništvo, dok oni umjereniji, neumjereno i nepopravljivo proeuropski nastrojeni, strepe od toga da bi ''orjunaška'' vlast u zadnji trenutak nekom udbaško-masonskom ujdurmom mogla spriječiti Hrvatski ulazak u EU i nepovratno zemlju odvesti u neku novu južnoslavensku, odnosno balkansku zajednicu.

Bezrazložno se nadaju prvi i bezrazložno strahuju drugi, bit će onako kako naručioci eksperimenta u ''laboratoriju Balkan'' kažu. Naime, Hrvatska, to jest njezina politička elita, odavno je odustala od same sebe i iluzorno je očekivati da će je netko drugi vratiti vlastitoj pameti i vjeri u vlastitu snagu i smisao postojanja.

Beskrajno poigravanje s narodom i njegovim toliko puta iznevjerenim nadama proizvelo je kod širih slojeva nepovjerenje prema politici kao takvoj, a kriza je polako tjerala ljude da se brinu samo o sebi, dok ih opće sve manje zanima i sve ciničnije se odnose prema njemu. U takvim uvjetima slabe sve kohezivne sile u društvu. Političare to ne zanima, oni kalkuliraju kratkoročno, a kratkoročno im odgovara da je narod apatičan i nezainteresiran. Tako još jedno vrijeme mogu igrati svoje besmislene igrice i graditi se pri tome da nešto ozbiljno rade.Što će iz svega toga na koncu ispasti, iskreno rečeno, ne znam! Ali pouzdano znam da neće biti ono i onako kako pišu ''ugledni analitičari'' u domaćem tisku. Jer kao što političari svoje ''dionice'' odrađuju po narudžbi, tako i oni svoje pisanije otaljavaju po narudžbi. Žao mi je samo naivaca, onih ''mokrom krpom opičenih'' domoljuba koji se međusobno hvataju za vratove oko toga je li bolje ući u EU ili ostati samostalan. Kao da njih itko išta pita!

Za to vrijeme čak i SDP, ako je vjerovati nekim glasovima s terena, vrbuje neke dijelove razbucane domoljubno-braniteljske scene kako bi oslabio HDZ. S druge strane u HDZ-u se odvija nadziran i doziran povratak nekadašnjih razočarani hadezeovaca i ostalih nacionalno senzibiliziranijih političkih skupina, a radi se paralelno i na uspostavi nekakve ''antikukuriku koalicije''.Odlučna i suvisla stava i držanja, međutim, ne može se vidjeti nigdje.

 

Damir Pešorda

 

(dr. Damir Pešorda je dopredsjednik stranke Jedino hrvatska. Njegovi tekstovi se redovito objavljuju u Hrvatskom slovu, Hrvatskom listu te na portalima www,izravno.com i www.hrsvijet.net gdje ih je moguće komentirati)

 
Optužnica protiv predsjednika Srbije Tomislava Nikolića za ratne zločine na teritoriju Republike Hrvatske. Ispis E-mail
Srijeda, 24 Listopad 2012 09:47

Jedino HrvatskaStranka "Jedino Hrvatska" poziva Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da, na osnovi opravdanih sumnja iz srbijanskih izvora, podigne protiv predsjednika Srbije Tomislava Nikolića optužnicu za ratne zločine počinjene g. 1991. na teritoriju Republike Hrvatske.

Stranka to smatra nužnim u okolnostima:

- kada hrvatski politički vrh, u dosluhu s inozemnim nalogodavcima, pod krinkom etničkog pomirenja i suradnje, povezuje Hrvatsku sa Srbijom radi uspostave nove balkanske zajednice,

- kada se najprije u Beogradu, u nazočnosti povjerenika Europske komisije za proširenje Štefana Fülea, a ovih dana i u Zagrebu raspravlja o nordijskom modelu povezivanja Hrvatske i Srbije,

- kada inozemni nalogodavci nagrađuju Josipovića zajedno s Tadićem, koji i danas oslobodilačku akciju Oluja naziva zločinačkom,

- kada svi politički čimbenici u Hrvatskoj danomice revno nastoje na susretu Josipovića i Nikolića, premda je ovaj g. 1991. kao dobrovoljac, čime se javno diči, u Šešeljevoj paravojnoj jedinici "Šešeljevi sljedbenici", došao ratovati u hrvatsko selo Antin, gdje je, po podatcima beogradskog Fonda za humanitarno pravo, u to doba ubijeno 37 starijih Hrvata,

- kada Nikolić, koji je pred Vojislavom Šešeljem na Romaniji položio prisegu za četničkog vojvodu, danas izjavljuje njemačkim novinama kako se ponosi što je četnik i da će to ostati doživotno,

- kada istim novinama izjavljuje da je Vukovar bio srpski grad i da se Hrvati danas nemaju tamo zašto vraćati,

- kada je potpisao izjavu u kojoj se zahtijeva da se svi Albanci presele u Albaniju, a Hrvati zapadno od crte Karlobag-Virovitica,

- kada je g. 2003. izjavio da se ne će pomiriti s gubitkom srpskih zemalja koje je uz pomoć UN-a okupirala Hrvatska, da nikad ne će odustati od projekta da svi Srbi žive u jednoj državi, a kad postane predsjednik, da će spojiti Republiku Srpsku s majkom Srbijom,

- kada je njemačkom novinaru izjavio da se nema namjeru ispričati za ono što je činio i govorio, jer je "teško reći je li ono što je bilo izrečeno tijekom rata 1991. bilo grješka."


U okolnostima svega navedenog stranka Jedino Hrvatska poziva sve odgovorne da prestanu izvršivati inozemne naloge, povezivati Hrvatsku sa Srbijom, i ponovno uspostavljati versaillesku tvorevinu, koja je dva puta u krvi propala.

Sa Srbijom se kao i s Europskom unijom može trgovati i surađivati bez stupanja i u kakve saveze.

 

 

Jedino Hrvatska

Predsjednik
Milovan Šibl

Zagreb, 24.listopada 2012.

 
Danke Deutschland Ispis E-mail
Nedjelja, 21 Listopad 2012 23:22

Hvala NjemačkaŠto bismo mi da nam nije Švaba!? Jest da su nas zafrknuli u Drugom svjetskom ratu, donekle i u Prvom, ali nas, evo, spašavaju od ulaska u EU, koja se, po svemu sudeći, pretvara u federaciju. A Hrvatima, kaže "učiteljica života", nije zdrava ni unija ni federacija. Viruj Nimcu kao suncu zimsku, turobno je konstatirao svojedobno Petar Zrinski, ali Ivo Sanader nije čitao Zrinskog ili ga nije razumio, nego je slijepo vjerovao Angeli Merkel. Koja ga je poduprla u predizbornoj kampanji, ali i u zatvorskom nastavku premijerske karijere. Kad se činilo da nas svi hoće u EU, iz Njemačke stižu upozoravajući glasovi. Hrvatska nije spremna za članstvo, kažu ti glasovi, i bolje je da se proširenje na neodređeno vrijeme odgodi. Dok se Unija konsolidira, a Hrvatska popravi.

A sve je slutilo na dobro. Vesna Pusić slavodobitno je ustvrdila da je posljednje izvješće o "monitoringu" najpovoljnije do sada. Jest, spominju se neke zadaćice, ali lako ćemo mi to.

Predsjednik njemačkog parlamenta Norbert Lammert ne misli tako, on tvrdi: "Moramo, upravo zbog iskustava s Bugarskom i Rumunjskom, najnovije izvješće Europske komisije o napretku uzeti ozbiljno. Hrvatska još očito nije spremna za ulazak." Tko laže, Vesna ili Norbert? Nije ni bitno, Norbert je, po definiciji eunijskih odnosa, u pravu. Stoga je ministrica Pusić ubrzo promijenila pjesmu i zacvrkutala kako ona u ime Vlade daje časnu pionirsku kako će sve domaće zadaće riješiti u zadanom roku.

Kako sam po naravi skeptik, ne vjerujem ni Vesni ni Norbertu, a i euroskeptičan sam. Stoga su, za mene osobno, ove vijesti iz Njemačke povoljne. Ako Hrvatsku ne prime u tu federaciju, postoje još nekakvi izgledi da se konačno osvijestimo i vratimo državotvornosti, misli koja nas je vodila devedesetih. Bilo je to deset najboljih hrvatskih godina u posljednjih gotovo desetak stoljeća. Kritizirao sam Milanovića zbog njegovih nebuloznih izjava u Njemačkoj kako su Hrvati paradoksalna nacija i kako kod nas nitko ne plaća porez, no sada te kritike povlačim. Svojim hrabrim protudržavnim izjavama uspio je pokolebati Nijemce, te nas oni, čini se, više ne žele u EU. Slutio sam da se u tom neobičnom mladiću skriva neki talent, samo nisam znao koji. Osobito mu je dobra ona o tome kako mi žurimo u EU jer ćemo tamo "povlačiti" dva eura na jedan uloženi. Čak su se, ako je vjerovati komentarima s njemačkih foruma, i obični Nijemci instinktivno uhvatili za džep. Eh, škrte Švabe, ništa novo!

Nakon što je Milanović sjajno odradio posao u Njemačkoj, hitno ga treba uputiti i u ostale članice EU koje još nisu ratificirale hrvatski Ugovor o pristupanju. Ne treba ništa prepustiti slučaju. Tamo gdje ne stigne Milanović, treba poslati Mesića, on je još uvijek zlata vrijedan politički resurs. Gdje taj prođe, o Hrvatskoj još desetljećima ne će imati dobro mišljenje. A prošao je, hvala Bogu i poreznim obveznicima, dosta svijeta. Ivo Sanader i Jadranka Kosor dosta su štete nanijeli Hrvatskoj, a gospođi Kosor je čak uspjelo potpisati s EU. Ugovor o pristupanju. Tako da su "kukurikavci" , ni krivi ni dužni, dobili vrući kesten u ruke. Samo zahvaljujući velikom talentu i predanom radu uspjeli su poljuljati taj gotovo završeni posao utapanja Hrvatske u EU. U tolikoj mjeri da se javila čak i nepopravljiva zagovornica hrvatskog ulaska u EU Doris Pack i priprijetila kako ne ćemo ući ako se ne popravimo i ne prestanemo više griješiti.

Međutim, mene muči ona opomena o vjerolomnim Nijemcima. Nije njima vjerovati ni kada nam dobre vijesti nose. Što ako se u posljednji čas predomisle i ratificiraju Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji? Ah, ništa. Ući ćemo, pa će se "kukurikavci" moći hvaliti kako su ostvarili strateški cilj svih hrvatskih politika od devedesetih do danas. I usput ukinuli Hrvatsku kao suverenu državu. Nepopravljivim euroskepticima ostaje pak nadati se da će u posljednji čas u pomoć priteći stari hrvatski prijatelji kao što su Britanija, Slovenija ili Nizozemska. A ni aktualna Vlada RH ne će sjediti prekriženih ruku, u stanju su oni nanijeti još mnogo štete podmuklim planovima utapanja Hrvatske u EU.

Kad malo razmislim, na svoj paradoksalni način Milanovićeva vlada, koju sam nekoć u neznanju kritizirao, trsi se oko istog cilja kao i euroskeptici. Nevolja je samo što na drugoj strani tako brzo i učinkovito devastira zemlju u gospodarskom, nacionalnom i socijalnom smislu da se pribojavam da ćemo lipsati prije no što Euniji slavodobitno pokažemo frišku figu. Stoga sam nekako skeptičan i prema toj vrsti euroskepticizma koji na djelu pokazuju Milanović i njegovi. Koji su voljom biračkog tijela naši.

Komplicirano je to, odveć komplicirano. Kao u onoj pričici o vrapčiću, kravljoj balezi i mački.

 

Damir Pešorda

 

(Tekstove Damira Pešorde možete komentirati na portalima www.izravno.com i www.hrsvijet.net)

 
Dr. Slaven Šuba: Odavno Ispis E-mail
Četvrtak, 11 Listopad 2012 10:59

 

Jedino HrvatskaBez strategie, bez plana, bez točke po točku ili cigle 21 točke, bez ideje. Proizlazi nešto kao slučajna država, ali ne kao izgovor za nesposobnost prošlu ili sadašnju, već čak i za buduće događaje. Ti su već davno servirani i na tanjuru, ili na Mediteranu, gdje smo ovoljetni ''pobjednici''. Hrvatska je hit, globalno. Ali kod kuće, Hrvatska je, ovakva kakva je, besmislena. Zaista, Milanović je u pravu. Hrvatska je, ali tek pod njegovim vodstvom, postala besmislena. Iako to nie slučajno, nie to u ovom trenutku ništa čudno. I EU, kamo RH srlja već odavno, i sama je – razvidno je već poodavno – besmislena.

EU s pripadajućom joj Eurozonom, priča je stara. O krčagu, onom koji ide na vodu. Očigledno, sve što trune trune jer je nezdravo, i tome kad tad dodje kraj. Podpuno sumanuta politika ''ove vlade'' karakterizirana je mnoštvom promašaja, od kojih je najveći, unatoč odricanju od svih HDZ-ovih 'dostignuća', upravo njezino bezpogovorno slaganje s najvećim promašajem od svih mogućih – pristupom EU-u, koji je 'u procesu' raztrgao gospodarstvo i bacio čitavu državu u EUropstvo, pod noge Eurokratima, birokratima, političarima i ostalim bjelosvjetskim šarlatanima. Prie svih bankarima, odnosno velelihvarima, u ovom novom, novoliberalnom, 'modernom', globaliziranom i monetiziranom okruženju. Sa svom njihovom činovničkom poslugom, koja obslužuje taj neprekidni 'proces', odnosno 'projekt'. Dovoljno je pogledati što se dogadja u stabilnim i provjerenim EUropskim članicama, velikoj slavnoj Španjolskoj i staroj uglednoj Grčkoj, zemljama koje su bile i ostale turistički divovi. Španjolska i Grčka zemlje su ljudi koji rade, znaju raditi jako dobro, iako žele i znaju i živiti i proživiti, isto tako jako dobro. Što se može samo ako se radi i stvara. Španjolska i Grčka turističke su velesile odavno, čak i danas kad ih Hrvatska nadilazi, u turizmu.

Naravno, ni turizma nema bez produkcie, a te neće biti bez opredieljenja za nju. Davanje moći bez granica financijskoj 'sferi', odnosno lihvarima, odavno u sprezi s političarima odnosno razraslim činovničkim aparatom koji zna trošiti ali ne zna ništa proizvesti, bacilo je birače u mnogim državama na koljena. U Hrvatskoj smo zasad sretni što još nismo tamo, u EUdoradu, ali ta je sreća prolazna i pred krajem, zbog sulude i samoubilačke politike koja nas i dalje baca, kamo god hoće. Ili preciznie, kamo god netko drugi hoće.

Po Angeli Merkel, Milanović dobro radi. Po Milanoviću, Linić i Čačić sjajno rade. Po Liniću i Čačiću, svi naši problemi stvoreni su u proteklih 8 godina. Čačić kaže da autoceste moramo dati u koncesiu ''jer smo u proteklih 8 godina pokazali da njima ne znamo upravljati''. Čačić rabi pluralis maiestatis, omiljenu figuru mnogog političara od klase i zanata, što on naravno – nie. Čačić zgrabi što god mu odgovara, pa tako preuzima odgovornost u ime svih nas, tobože. Ali sigurno kad mu odgovara, i samo tada. Samo ne bi li opravdao ono što ''moramo''. U ovom slučaju, čisto slučajno, Čačić preuzima odgovornost za upravljanje za koje je bio odgovoran – HDZ. Kako to on sam tvrdi, baš kao i Linić. Kao i Milanović. Kao i ''svi''. Baš kao što smo i ''svi'' dužni. Nikad kraja našoj odgovornosti. Nikad kraja njihovoj neodgovornosti. Tko smo to ''mi'', Čačiću?

Slično Čačiću, i Vesna je Pusić protekle godine izustila kako ''moramo u EU jer smo pokazali da ne znamo sami''. Naravno, upravljati. Zato se ''moramo'' strmoglavo utopiti, sumanutim tempom i bez ijednog čvrstog razloga, u panEUropskom moru. Koje vri, ne samo problemima. Ima i novca, kako kaže čuveni Škegro, ''koliko god hoćete''. Naravno, problem je Hrvatske što ima kapitalizam, a nema kapitala. Što vizionara Škegru itekako muči. On bi se bavio kapitalom, bez da ga stvara. On bi ga akumulirao.

Ali malo toga muči Milanovića, koji ocjenjuje svoju suradnju s HNS-om ''iznad očekivanja''. Zanimljivo, kad podvučemo crtu nakon spomenutih raznoraznih spoznaja vodećih HNS-ovaca, stvar izgleda ovako: ne znamo upravljati cestama, zato ćemo ih prepustiti – nekom drugom. Iako znamo, očito, upravljati turizmom, čiji su autoceste segment, inkorporiran u kvalitetnu turističku ponudu. Ali ne znamo upravljati ni državom, čiji je turizam segment, zato ćemo i tu suverenitet prepustiti, opet nekom drugom. Ako ne znamo upravljati, kako nam onda turizam cvate? Uz put, autoceste smo čak znali i graditi, pa i sagraditi. Bez SFRJ, kao i bez EU-a.

Odgovor je vrlo jednostavan, čak se i nameće: turizmom ne upravljaju ni Milanović, ni Čačić, ni Linić, ni Pusić. Ili: netko zna, netko ne zna. Nismo svi baš jednaki, kao što nikad nismo ni bili. Naravno da Čačić i Linić sjajno rade, pod predpostavkom da rade za – nekog drugog. Kao i Milanović. Što se tiče hrvatskog čovjeka, hrvatsko stanovništvo Republike Hrvatske nema ama baš nikakve koristi ni zadovoljstva niti perspektive, od svog tog ''sjajnog'' rada. Spomenuti ministri, dakako. Uživaju u plodovima svojeg rada, ali taj sigurno nie – za Hrvatsku, niti za Hrvate. Točno, svi oni sjajno rade, ali – protiv Hrvatske.

EUropska Unia oduševila bi Kafku, samo da je poživio. Neizcrpno je to vrelo nadahnuća za sve priatelje činovništva, dekreta i propisa, odluka i direktiva, zakona i obveza, preporuka i ugovora, aparata i sustava, a sve s konačnim bezpovratnim učinkom – protiv čovjeka. Barem hrvatskog. Ali daleko od toga, šira je to platforma.

Što god govorio Milanović, baš kao i Čačić, Hrvatsku ne vodi nikamo. Osim u EU. Ali, razvidno je odavno, a danas je podpuno transparentno: EUropstvo je EU-robstvo. Ili, preciznie, EU+robstvo. RH je već dotaknula dno, ne zavaravajmo se. To što se Milanović, Linić, Čačić, Pusić & Co. trude, podpomognuti svoim medijskim trabantima i čankolizima proizvedenim i brižno njegovanima još od jugoslovenstva naovamo, pomicati to dno što dalje i što dublje, nebitno je. Oni se samo trude što bolje obaviti posao, prevedeno, dodvoriti se. Ali trulež je već tu, baš kao i u Španjolskoj ili Grčkoj, a i ponegdje drugdje se osjeća taj vonj. Nepogrešivo. Bilo da su Bilderberzi isisali te silne miliarde i skrili ih offshore, što jesu, bilo da će se ostvariti program stabilizacijski fond plus integracia plus bankarska unia, što možda hoće, sve je to tlaka i robstvo. Hrvatima u toj samoubilačkoj avanturi odricanja od suvereniteta i nasilnog podčinjavanja vanjskim autoritetima, bez perspektive i smisla za vlastitu djecu i težko izborenu neovisnu Hrvatsku, života nema. Zato je za očekivati odpor te promjenu smjera odnosno ''kursa''. Pitanje je samo kada, jer na ovom smo, negativnom i katastrofalnom, već odavno. Ali, svemu dodje kraj.

I, Vesna Pusić, naravno, nie u pravu, kao što je to redovno slučaj. Nie istina da moramo u EU jer ''ne znamo sami''. Naprotiv, čitava naša poviest pokazala je da znamo jedino sami, a da drugi na nama – lome zube. Tako će biti i ovaj put. Na žalost, ciena ponavljanja (ne)naučene lekcie i ovaj će put biti – nesaglediva.

 

Slaven Šuba

 

(Dr. Slaven Šuba je član predsjedništva stranke Jedino Hrvatska)

 
Ivan Pepić: Što se skriva iza famoznog Europskog stabilizacijskog mehanizma? Ispis E-mail
Petak, 14 Rujan 2012 14:24

EurokrizaSvijet se toliko brzo mijenja da čovjek ne može pratiti tolike promjene, pa makar sjedio cijeli dan na računalu i „hvatao“ informacije. Naprosto, nije moguće sve „pohvatati“. Doduše, neke se stvari namjerno brzo rade, kao i plasiranje raznih informacija u medijima. Zbunjuju nas! Ne daju nam disati, rekli bi neki. To i jest njihov cilj: ne dati narodu da razumije i da vidi ono bitno, jer bi se taj narod mogao pobuniti protiv vlasti. Dnevno nam plasiraju po pet-deset-pedeset vijesti, a samo su možda dvije bitne za našu realnost i budućnost. Tako ovih dana govore nam o dobrim potezima Vlade, o ubojstvima, požarima, nevremenu i dobroj turističkoj sezoni. Svaka od tih vijesti se, naravno, prikaže kao nešto senzacionalno.

Međutim, dogodile su se ovih dana i neke vrlo važne stvari za tzv. „opstanak eura“ (možemo to slobodno staviti pod navodnicima jer ova dva pojma će sigurno ući u anale međunarodne ekonomije). Prije svega, njemački Ustavni sud presudio je da ESM (Europski stabilizacijski mehanizam) nije protuustavan. Uz to, taj je sud odlučio da u budućnosti, prije negoli Njemačka poveća svoj novčani udio u ESM-u, mora se o tome donijeti nova odluka u njemačkom parlamentu. „Euro je spašen!“, „Napokon smo uspjeli.“, „To su odlične vijesti!“, samo su neke od euforičnih rečenica koje su se mogle čuti od Montija, Merkel i Barrosa.

Štoviše, Barroso je taj trenutak iskoristio kako bi lansirao novu viziju po kojoj bi EU   trebala postati „Federacija nacionalnih država“. Možda je poslušao izjavu našeg premijera Milanovića koji je nedavno izjavio kako je Jugoslavija propala zbog previše razlika među državama i da je na svima nama da te razlike u EU smanjimo. Barroso je dodao kako se federalizacija može provesti bez promjene Lisabonskog ugovora.

Idemo korak po korak. Što se skriva iza ESM-a? Čitajući traktat koji su članice ESM-a ratificirale vidi se kako države moraju „uplatiti“ veliku svotu novca, npr. Mala Republika Slovenija čak 2.993.200.000 EUR-a. Osim toga mogu se pročitati i neke vrlo zanimljive, ali zaprepašćujuće stvari: Članak 32 (Pravni status, povlastice i imuniteti) govori kako ESM ima pravo djelovati na teritoriju članica potpisnica. Dalje, nitko ne može dovesti u pitanje fondove, aktivnosti, članove i posjede ESM-a: njih štiti imunitet, tako da ništa ne može se dovesti u pitanje pred legislativnim, izvršnim i sudskim vlastima država članica, što znači da čak ni državni parlamenti ne mogu se protiviti odlukama birokrata! To nije sve.

Prema Članku 9 (Potražnja kapitala) birokrati ESM-a mogu zatražiti od država članica u svakom trenutku novac koji još fali. „Glavni direktor“ može zatražiti od država članica ESM-a da se kapital koji treba vratiti vjerovnicima isplati u roku sedam dana, bez da se država tomu može suprostaviti! Osim toga, brojka od 700 milijardi eura može porasti, dakle nije rečeno da će maksimalni plafon biti 700 milijardi eura. Ovo je još jedan dokaz kako zahvaljujući europskoj jedinstvenoj valuti države potpuno gube svoj suverenitet. Osim ovakvih institucija, moguće je rađanje nove, fiskalne unije, ali i drugih birokratskih institucija koje ciljaju na slabljenje država i njihovih legislativnih, izvršnih i sudskih ovlasti.

Idemo dalje. Kao što znamo, kriza u kojoj se nalaze brojne europske države i iz koje se teško oporavljaju, prouzročena je uglavnom zbog velikih špekulacija. ESM, međutim, omogućava još veće špekulacije. Članak 32 govori o nepovredivosti dokumenata koji pripadaju ESM-u. Paradoksalno je da postoji toliko tajnosti u radu ESM-a. Zašto? Taj imunitet moći će „skinuti“ jedino birokrati ESM-a, ali ne i narodi u Europi, putem parlamenta ili drugih institucija! Talijanska profesorica prava i ekonomije dr. Lidia Undiemi tvrdi kako će Italija u prve tri godine morati doprinijeti 15 milijardi EUR. Odkud Italiji taj novac, pita ona? Osim što će građani plaćati, Italija će se morati još više zadužiti, i pritom plaćati visoke kamate. Nadalje, ESM samostalno odlučuje da li treba dati novac pojedinoj državi. Da bi jedna država koja se nalazi u teškom ekonomskom stanju dobila taj novac, mora striktno respektirati odredbe ekonomske politike koje će nametnuti sam ESM, dakle organizacija u kojoj su dokumenti tajni, nepovredivi i gdje je sve zaštićeno striktnim imunitetom. Kako je moguće dati jednoj takvoj organizaciji koja ima totalni imunitet od svega, pravo da upravlja tolikim kapitalom u ovakvoj socijalnoj i ekonomskoj krizi?

Novi guverner Hrvatske naodne banke Boris Vujčić, koji je donedavno bio i (dobro plaćeni) zamjenik glavnog pregovarača s EU-om, ovih je dana opet ponovio kako bi Republika Hrvatska imala više koristi nego gubitaka od ulaska u eurozonu. Kao laici, ne želimo se petljati u guvernerov posao, ali činjenica je da smo već desetak godina stalno vezani uz euro, a gospodarstvo nam je cijelo to vrijeme u stalnom padu, kao i životni standard. Zar se uistinu želimo uvući negdje u nekakvu rupu iz koje ćemo teško izaći? Zašto Bugarska odgađa ulazak u eurozonu?

Kako to da se njima uvođenje Eura ne isplati a već se relativno dugo nalaze u EU? Jesu li oni možda kratkovidni i glupi? Možda novopečeni guverner Vujčić zna nešto što oni ne znaju?

Mnogi hrvatski građani na EU gledaju kao na teritorij u kojem će moći naći dobro plaćeni posao. A kako i nebi tako gledali kada je to jedina vizija koju nam mediji i političke elite stalno pružaju.

Nažalost, ostale karakteristike EU su velikoj većini Hrvata još uvijek nepoznate. A to će hrvatski narod skupo stajati.

Traktat ESM-a moguće je skinuti ovdje:

http://www.european-council.europa.eu/media/582311/05-tesm2.en12.pdf

 

Ivan Pepić

 

(Ivan Pepić je bio kandidat na listi Jedino Hrvatske na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima)

 
Ivan Pepić: Upadljiva finoća i lažna socijaldemokracija Ispis E-mail
Utorak, 04 Rujan 2012 20:48

Upadljiva finoćaNevjerojatna je ova kriza, zar ne? Prema svim službenim podacima Stari kontinent već četiri godine se nalazi u jednoj vrlo nezgodnoj situaciji. Četiri godine paralize, kukanja i jauka. Tjeskoba, nezaposlenost, teška socijalna situacija, teško je meni, teško je njemu, teško je tebi. Svima je, bome, teško. Kad bi pjesnici analizirali ovo što sam dosad napisao, primijetili bi aliteraciju slova ''k'': kriza, tjeskoba, Stari kontinent, kukanje, jauk, teško. Dodao bih i pojmove Grčka, Hrvatska, Irska i Španjolska. Dok tiho ponavljate slovo ''k'' shvatite da treba puno energije, ali ujedno podsjeća na nešto teško, tmurno, nejasno i nedefinirano.

Tako je i u našoj Europi. Sve je pomalo postalo kao slovo ''k''. Neshvatljivo. Da, običnim Europljanima postalo je neshvatljivo kako to da nakon gotovo četiri godine i tridesetak EU-summita ne uspijeva se riješiti kriza u Grčkoj? Grčka, zemlja koja bilježi pad BDP-a od 17,5% u zadnje četiri godine i oko 24% nezaposlenih (55% mladih) ostaje i dalje bolna točka u Europi. Ako dodamo Italiju, Irsku i Španjolsku, onda imamo još puno takvih bolnih točki. Vrlo su zanimljive i brojke kojima se nisu služili naši političari prije nekih osam mjeseci, kao npr. da su 2009. u Rumunjskoj postojala 24 tisuća poduzeća koja su se temeljila na izvoz, dok za vrijeme referenduma za naš ulazak u EU samo 9 tisuća rumunjskih poduzeća i dalje je izvozilo. Da li je to zbog krize? Ne bih rekao. Naime, do ulaska u EU ta je zemlja bila raj u Europi što se tiče jeftine radne snage, dok danas Nestlé, Colgate, Kraft, Coca-Cola, Nokia, Tnuva i Renault su odlučile odseliti, jer im je i tamo postalo preskupo.

Uvijek se nešto pametno može čuti o EU. Ipak, i kod nas ne teče med i mlijeko. Čak, kod nas ne teče ni voda, što svjedoči ova užasna suša. Zar u zemlji koja se nalazi na 5. mjestu u Europi po količini pitke vode postoji šansa da baš toliko veliku štetu može nanijeti suša? Izgleda da je moguće. Prema riječima Večernjaka „Navodnjavamo puno manje nego Albanci, ali opet kočimo“. Poznato je da se u Hrvatskoj projekti realiziraju vrlo sporo. „Oduvijek je tako“ reći će netko. Ali zar nam nisu ovi obećali da će olakšati život svim onima koji planiraju pošteno raditi i zaraditi, kao u ovom slučaju poljoprivrednicima? Izgleda da je negdje zapelo. Ali, možda smo prestrogi prema našoj Vladi: ipak, oni rade da olakšaju stranom koncesionaru preuzimanje hrvatskih autocesta. Rade marljivo i na prepucavanje s ministrima iz Bosne i Hercegovine, tj. „traže zajedničko rješenje“. Naravno, oni to rade samo nekoliko mjeseci prije ulaska u EU, kad će se poljoprivredni i prehrambeni proizvodi iz Hrvatske opteretiti carinama „koje za znatan broj proizvoda mogu biti i veće od [vrtoglavih] 20 posto za izvoz u Bosni i Hercegovini“, kako javlja HRT. To se ne tiče samo Bosne i Hercegovine, nego svih zemalja članica Srednjoeuropskog sporazuma o slobodnoj trgovini, tako da ćemo čak i s tim zemljama imati negativnu trgovinsku bilancu. Zašto se o tome ne raspravlja javno?

Izgleda da u ovoj državi doista nema dugoročnog plana i vizije. Svi oni koji dođu na vlast trude se samo da dosegnu manji deficit nego godinu prije i to je to. Postali smo prava boljševička država. Ljudi žive u strahu.  Hoćemo moći platiti nove poreze? Da li nas doista čeka novo poskupljenje plina? Hoću li i ja završiti na nekakvoj listi? Hoće li poskupiti hrana zbog ovogodišnje suše? Strah. A naša Vlada šuti, ne daje znakove života. Ne želi nam pružiti zajedničku viziju kakva je potrebna Hrvatskoj. Ipak, oni su hrvatski socijalisti – fini ljudi. Da, neki od njih odrasli su u vlastitim jeftinim stanovima i gradskim kvartovima. Družili su se oni oduvijek s elitom, tzv. kulturnim ljudima. To se lako primijeti kad nas posjete Barroso, Brammertz ili Ban Ki-moon, svi su jako fini, topli, dobri i kulturni. Kad treba komunicirati s narodom, kad treba reći kako doista stvari stoje i kako dalje, kad treba raditi za budućnost i interes naroda, tada su svi bahati, nervozni, mrzovoljni, lijeni i nesposobni. „Blago nama, imamo finu Vladu“ često nam prikazuju razne (naručene) ankete.

Ne znam vi, ali ja bih vrlo rado živio u državi s jednom sposobnom, snažnom, radišnom i konkretnom Vladom, u svim aspektima. Lažna današnja nepostojeća hrvatska socijaldemokracija je apsolutno nepotrebna.

 

 Ivan Pepić

 

(Ivan Pepić je bio kandidat na listi Jedino Hrvatske na prošlim izborima)

 
Slučaj kolonije Hrvatske Ispis E-mail
Četvrtak, 16 Kolovoz 2012 20:03

kopanje po kontejnerimaProteklih mjeseci svjetski mediji su naveliko pisali o Argentini koja je nacionalizirala svoju naftnu tvrtku YPE u većinskom vlasništvu španjolske tvrtke Repsol. To je razbjesnilo Španjolsku koja traži od EU protumjere. No, to nije sve što smeta EU, još ju više, kako piše Jutarnji list,  tišti:  

"Što Argentina i njezina "populistička" predsjednica Cristina Fernandez de Kirchner svojim uvoznicima postavljaju uvjet da svaki uvoz robe moraju uravnotežiti s podjednsko vrijednim izvozom robe, "pa europski poduzetnici gube 500 milijuna eura na godinu".  

Europljanima, naravno, smeta što europskim tvrtkama u Argentini svake godine izmiče zarada od pola milijarde eura, ali ne bi im smetalo da Argentinci, od kojih gotovo trećina živi ispod praga siromaštva, plaćaju Europljanima pola milijarde eura više nego što bi trebali. 

Ta uvozno-izvozna neravnoteža protiv koje se bori argentinska predsjednica pogodila je i eurozonu, gdje sjeverne članice gomilaju dobitke a južne su pred bankrotom. Stoga je dijelu europskih dužnosnika konačno doprlo do svijesti da merkantilistički kolonijalizam sjevernih zemalja prema južnim, barem u EU mora prestati.  

Europska komisija zato je dala proučiti stanje u 12 zemalja članica i, između ostalog, ustanovila kako Španjolska ima veliku negativnu neto međunarodnu investicijsku poziciju, što znači da je inozemstvo uložilo u Španjolskoj daleko više nego Španjolska u inozemstvu, u visini od čak 90 posto španjolskog BDP-a, pa se sada sva novostvorena vrijednost iz Španjolske odlijeva u inozemstvo, što je za zemlju nepodnošljivo."   

 

Ni Hrvatski uvoz nije pokriven izvozom, dvostruko je veći, a što se tiče stranih ulaganja u Hrvatskoj ona su neusporediva s hrvatskim ulaganjima u inozemstvu, kojih uglavnom ni nema.  

Kao što se, zbog stranih ulaganja, sva novostvorena vrijednost iz Španjolske odlijeva u inozemstvo, što je za zemlju nepodnošljivo, tako se i iz Hrvatske u inozemstvo odlijeva, razmjerno mnogo više, novostvorene vrijednosti.  

No, Hrvatska se za razliku od Argentine i Španjolske ne usudi ni zucnuti o svom kolonijalnom položaju, a kamoli u tome tražiti razloge svog siromaštva.  

Štoviše, Hrvatska u dogovoru sa svojim kolonijalnim šefovima pronalazi olakšice za njihova "ulaganja", kako bi im omogućila da ju što jednostavnije, jeftinije i temeljitije osiromaše.

 

www.izravno.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
U Kninu bez Tuđmana i Šuška Ispis E-mail
Utorak, 14 Kolovoz 2012 20:26

Osloboditelji KninaPod naslovom "Državni vrh nije ni spomenuo Tuđmana i Šuška bez kojih ne bi imao što proslavljati" Hrvatski list od 9. kolovoza 2012. piše: 

"Državni vrh nazočio je proslavi 17. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja i tako obilježio Dan pobjede i domovinske zahvalnosti.  

U svojim govorima predsjednik RH Ivo Josipović, predsjednik Vlade RH Zoran Milanović, zatim ministar branitelja Predrag Matić Fred iskazivali su dužnu zahvalnost braniteljima. Međutim, ni jednom riječju nisu se sjetili ni prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana ni ratnog ministra obrane Gojka Šuška, a svima je jasno da bez njih zapravo ne bi bilo ničega.  

Nemoguće je slaviti Oluju, a ne odati priznanje i počast njima dvojici. Sramota!" 

Hrvatski bi list trebao imati u vidu da državni vrh u Hrvatskoj ne provodi hrvatsku politiku nego zastupa strane interese u Hrvatskoj. Zar to još uvijek nije jasno? 

Radi razjašnjenja,  valja potsjetiti da je glavni tajnik NATO-a lord George Robertson, još davne godine 2001. za posjeta Mesiću, izjavio kako je najbolja vijest 21. stoljeća silazak s vlasti Tuđmanovog HDZ-a. Također je rekao: 

"Cijela regija jugoistočne Europe mora se ujediniti, jer će u suprotnom propasti. Mora postojati pravac većeg zbližavanja ovih zemalja, a dokument koji je potpisan u Bratislavi dobar je primjer onoga što se već u praksi i događa. 

Dokument koji se bavi suradnjom i sigurnošću veliki je iskorak u procesu približavanja. Između zemalja regije morat će postojati gospodarska suradnja, suradnja policije jer je činjenica da je "zločinačko bratstvo" pretvorilo ovu regiju u jednu državu u gospodarskom smislu, a sve zemlje regije moraju napraviti više zajedničkih stvari kako bi gospodarski surađivale, što ima više smisla nego da svaka radi za sebe. 

Kad se zna da je još 90-tih godina Tuđman upozoravao na namjere međunarodne zajednice za stvaranjem nove Balkanije, postaje jasno zašto je silazak s vlasti Tuđmanovog HDZ-a, tadašnjeg glavnog tajnika NATO-a lorda Robertsona toliko oduševio, da ga je proglasio najboljom viješću 21. stoljeća. 

A, postaje jasno i zašto, slijedeći Robertsonovu politiku, državni vrh ne spominje Tuđmana i Šuška. 

Treba li se tome čuditi?

 

 

www.izravno.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 8 od 36
donacije
 
JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija.
 
Stoga je svaka Vaša pomoć dobrodošla!

Postanite dio tima

milovan

banjamin

damir

marjan

slaven

Posjetite linkove

amac

anteg

hkv

tompson

youtube

Izravno

HR Svijet

http://europskaunija.yolasite.com

You need Flash player 6+ and JavaScript enabled to view this video.


Izdavaštvo

Joomla Templates and Joomla Extensions by JoomlaVision.Com
Damir Pešorda - Brod budala

Damir Pešorda - Brod budala 

Benjamin Tolić je rekao da je svaki od Pešordinih članaka 'zaokružena priča, koju pisac, braneći tradicionalne hrvatske vrjednote od naplavina zatornoga globalnog smeća, slasno ispreda oko aktualna događaja'.Tolić kaže da se Pešordine tekstove teško može opisati polemikama, jer u današnjoj Hrvatskoj nema ni uvjeta za polemiku.Hrvatska je vlast, kaže Tolić, prodala medijski prostor strancima i tako žrtvovala pluralizam hrvatskog društva monizmu tuđinskog interesa. Zbog toga danas u Hrvatskoj televizija, radio i visokonakladni dnevni i tjedni listovi,  danonoćno promiću inozemni probitak, a samo dva niskonakladna tjednika (Hrvatski list i Hrvatsko slovo), koji jedva vezuju kraj s krajem, brane elementarne hrvatske političke,…

Opširnije: %s

Benjamin Tolić -Sanaderova dionica

Benjamin Tolić -Sanaderova dionica 

Tolićeve kolumne same od sebe izrastaju u skladnu cjelinu, a knjiga "Sanaderova dionica" svojevrsna je sinteza Tolićevih ranijih djela..U njoj su objedinjeni ironijsko-satirični diskurs te jasan, izgrađen i originalan stil.Knjiga pruža literarni užitak uvida u stanje nacije u tijeku i na kraju Sanaderove dionice, kako bi literarni užitak, naravno bez autorove krivnje, mogao ostaviti i gorak okus.O knjizi su na predstavljanju govorili Damir Pešorda, autor Benjamin Tolić, Mate Kovačević i Stjepan ŠešeljPo Kovačevićevim riječima Tolić majstorskim umijećem klasičara daje presjek za Hrvatsku pogubna političkog mentaliteta."Nositelje tog mentaliteta Tolić prepoznaje u politici aktualnoga predsjednika Republike, Račanovoj šesteročlanoj koaliciji i Sanaderovu savezu za Europu,"…

Opširnije: %s

Marjan Bošnjak - EU? Ne hvala

Marjan Bošnjak - EU? Ne hvala 

Pogađate već da je riječ o 'euroskeptičnoj' knjizi ili, točnije rečeno eurorealističnoj. U tridesetak poglavlja, na tristotinjak stranica Bošnjak analizira hrvatsko pristupanje Europskoj uniji s najrazličitijih aspekata, nudi mnoštvo podataka, slika, grafikona, tablica, citata i drugih podataka na koje je u domaćem tisku proteklih godina bilo uistinu teško, ako ne i nemoguće naići. S te strane ova je knjiga vrlo dragocjena svima koje zanimaju činjenice u odnosima između Hrvatske i EU-a, bez obzira slagali se ili ne s autorovom temeljnom tezom da je za Hrvatsku politika ulaska u EU bez alternativa, zapravo, pogubna. Posebna vrijednost Bošnjakove knjige jezgrovit je, izravan…

Opširnije: %s

» 1 2 3 »

Postanite član

Ako ne želite pasivno promatrati kako poslušnici na vlasti našu Hrvatsku rasprodaju strancima i kako korak po korak ruše politički i gospodarski suverenitet hrvatskog naroda, onda NAM SE PRIDRUŽITE.

Želite nam pomoći?

JEDINO HRVATSKA se u poptunosti financira od članskih doprinosa i donacija. Stoga je svaka pomoć dobrodošla.

Copyright © 2014. Jedino Hrvatska. Design & hosting by Iqmedia