Ivić Pašalić je svojedobno navodno bio najomraženiji i najmoćniji hrvatski političar. Tuđman je bio star i bolestan, a ,"dijabolični Doktor'' držao je sve konce moći u svojim rukama. Hrvatskom su se širile katastrofične vijesti da je zemlja opljačkana, rasprodana, devastirana i prezadužena.

Mesić je pripremao svoj pravednički pohod krenuvši u veliku kampanju od šanka u kafiću Charlie do Suda u Haagu. Budiša se spremao potpisati faustovski ugovor s Račanom. Podsjetimo se, tada su banke, 75% HT-a, Pliva, Ina i brojne druge tvrtke još bile u hrvatskim rukama, a vanjski dug iznosio oko deset milijardi dolara, od čega je više od polovice otpadalo na dug naslijeđen iz Jugoslavije. Pukanić je bio živ, Feral Tribune živahan, a litra supera koštala je 4 kune. I, naravno, EU nas nije voljela.

Nakon Tuđmanove smrti pokazalo se da Pašalić baš i nije tako sposoban kako su ga novine prikazivale bujnoj pučkoj mašti. Od političkog Mefista preobrazio se u političkog gubitnika. Prvo ga je u stranci namagarčio poliglot Sanader uz pomoć slavonskih harambaša Šeksa i Glavaša, a zatim je propao i njegov politički projekt s novoosnovanom strankom Hrvatski blok. Nakon što na izborima 2007. nije uspio ni s projektom objedinjavanja suverenističkih snaga u okviru pokreta ''Jedino Hrvatska'', raspustio je stranku ''Hrvatski blok'' i povukao se iz politike. To je, koliko je meni poznato, jedino potpuno uspješno raspuštanje jedne stranke u Hrvatskoj dosada. I jedini uspješan Pašalićev pothvat nakon Tuđmanove smrti.

Međutim, koliko god Pašalić bio politički neuspješan, nijedna od medijskih optužbi za kriminal nije rezultirala ni optužnicom, kamoli kakvim procesom ili presudom. Mnogi su njegovi politički protivnici u međuvremenu upoznali čari Remetinca, a Pašalić još uvijek u svojoj kući u Remetama. I taman kada se činilo da je ''zloglasni Doktor'' na najboljem putu da potone u potpunu političku, poduzetničku i svaku drugu anonimnost – evo njega opet! Prvo je Davor Milinović kao jedan od kandidata za novog predsjednika HDZ-a pozvao sve bivše hadezovce da se vrate u stranku, zatim je drugi kandidat Milan Kujundžić izrijekom pozvao i Ivića Pašalića natrag u HDZ, a na koncu je i sam Pašalić, ako je vjerovati Jutarnjem listu, rekao da prati razvoj situacije i da se priprema za povratak.

Hoće li se Ivić Pašalić uistinu vratiti u HDZ i u politiku, teško je reći. Teško je također procijeniti bi li takav njegov povratak stranci koristio ili štetio, a isto tako i njemu samom. Međutim, tijekom ovih posljednjih četiri-pet godina otkako je Pašalić potpuno odsutan iz političkog života očitim je postalo nešto drugo: Pašalić je jednog po jednog od svojih brojnih neprijatelja porazio otkako je prestao aktivno pokušavati da ih pobijedi! Ivo Pukanić je stradao u atentatu, Sanader je završio u zatvoru, Glavaš također, Luka se Bebić sklonio u mirovinu, Stipe Mesić je postao apsurdna i nepovratno bivša figura za koju ni njegov nasljednik iz istog ideološkog miljea nema više razumijevanja … U sedlu se drži još jedino Vladimir Šeks, ali najavljeni Pašalićev povratak u HDZ značio bi i njegov poraz. Može se reći da je Ivić Pašalić u praksi dokazao istinitost kineske poslovice koju je u hrvatskoj javnosti popularnom učinio Ivo Josipović: Ako strpljivo sjediš na obali rijeke, dočekat ćeš da tijela tvojih protivnika proplutaju pokraj tebe.

Ostavimo li postrani ljudsku i političku sudbinu Ivića Pašalića, kao i njegov eventualni povratak u HDZ, postavlja se jedno drugo, mnogo važnije pitanje. Koliko i kako naši mediji iskrivljuju sliku stvarnosti i tako izravno utječu na politiku i sudbinu zemlje? I najvećem naivcu postalo je jasno tijekom ovih posljednjih desetak godina da su pod egidom borbe protiv pljačke u privatizaciji i pretvorbi nastupile snage koje su relativno sređenu i uspješnu državu, kakva je Hrvatska bila koncem devedesetih, svele na prosjački štap. Međutim, nitko ne pita kolika je u svemu tome krivica medija? Ni čiji su mediji!? Nitko ne pita kako to da nakon što su umrli Tuđman i Šušak te eliminiran iz političkog života Ivić Pašalić zemlji nije krenulo nabolje, nego nagore!

Prošlost se ne može ispraviti, ali neke pouke za budućnost bismo trebali iz nje izvući. U protivnom, nismo ni zaslužili ništa bolje od onoga što nam se događa.

Damir Pešorda

(Ovaj tekst možete komentirati na portalu www.hrsvijet.net)