Po riečima predsjednika Josipovića, od kojih su već mnoge zagrebale po koricama novokomponiranih poviesnih razmišljanja, gdje god ta bila objavljena ili slavljena a čega ne nedostaje, jer poltronstvo je u naših medija i obsluživačke mašinerie medijske itekako razvieno, ''Hrvatska je približavanjem EU-u postala bolja i kvalitetnia država i bolje i kvalitetnie družtvo''. Tako oštroumno. Naime, nema tu ni slova o vanjskom dugu, nezaposlenosti, standardu, brojnim drugim brojevima koji o spomenutoj kvaliteti govore nešto diametralno suprotno.

Smiešno ili žalosno? Slučajno ili namjerno? Jer, istog je mišljenja i bivša premierka, Jadranka Kosor, koja je kao najveće dostignuće svoje stranke, u proteklih 8 godina vlasti, navela ''ulazak u EU''. Čak i prie ulazka, ali eto, Kosor i Josipović se očito slažu u bitnome.

Nekad oporba, danas vlast, tvrdi, medjutim – na razini svojih novih ministara – kako je HDZ koji je vladao tih 8 godina ''zločinačka organizacia''. Današnja vlast listom je tvrdila a i danas ostaje pri tome, kako se u 8 godina ''nie napravilo ništa''. Barem pozitivno. S druge strane, tih 8 godina su oporba i vlast redovno postizale consensus samo i jedino na 2 bitna pitanja: plaće i privilegie saborskih zastupnika, odnosno svih stolica u parlamentu; zatim, približavanje odnosno ulazak RH u EU.

Čista matematika, kad se zbroji, podvuče, ili oduzme, pa opet zbroji – ili je rieč o koruptivnoj vlasti – nekad i sad – ili je rieč o koruptivnom procesu – nekad i sad. Ako je RH zaista postala bolja i kvalitetnia država, s boljim i kvalitetniim družtvom, zbog čega bi onda narod smienio vlast na izborima? Ako je HDZ-ova vlast zaista bila vlast ''zločinačke organizacie'', što bi mogao biti razlog za smjenu dotične vlasti, kako je onda moguće da je Hrvatska danas bolja i kvalitetnia?
U ostalom, i EU je odala RH priznanje, prilikom završetka pregovora, hvalospjevima u smislu ''ogromnog napredka'', prvenstveno u sferi pravosudja, uzkladjivanja propisa, itd. Na drugoj strani, oporba je stalno tvrdila kako RH nie pravna država, kako se zakoni krše ili zaobilaze, pa je očito kako problem nie (ni bio) u kvaliteti zakona, već u njihovom provodjenju. Čak i tzv. nevladine organizacie, tiekom su protekle godine izrazile mišljenje o ''nespremnosti'' RH upravo glede pravosudja, ljudskih prava, pravne države.
Zakoni kakvi bili, RH je navodno danas ''bolje i kvalitetnie družtvo''. Razlog tome leži – van Hrvatske. Očito, prema predsjedniku Josipoviću, jer smo se približili, odnosno ''ušli'', u EU. Prilagodjavajući se, znači mienjajući nešto. Saborska oporba je, medjutim, uztrajno tvrdila kako se nie ni radilo ni napravilo ništa dobroga. Pa ipak je podržavala vladu u politici približavanja EU-u. Bezalternativno. Bez ostatka.

To bi značilo da je vlada radila upravo fantastično u sferi vanjske politike, a katastrofalno govorimo li o razvoju i upravljanju zemljom. Gdje je tu logika?

Bi li takvo što bilo moguće, odnosno, kad je takvo što bilo uobće zamislivo? Gdje je istina? Predsjednik Josipović nie uočio tu distinkciu. On je jednoznačno, onako ofrlje, diagnosticirao napredak RH kao države, na razini cielokupnog družtva. Nemoguće je da nie to uočio, ta ipak je on predsjednik. Ako je htio biti gentleman prema HDZ-u, onda je ipak pretjerao. Jer nemoguće je jednom rečenicom prebrisati takvu kolosalnu diskrepanciu, takvu provaliu izmedju rezultata na vanjskom i na unutarnjem planu. Bilo bi to neozbiljno od jednog predsjednika jedne države.

Nadalje, predsjednik je i sam više puta opažao kako se u RH ''teško živi''. A napredak? Države i družtva? Kao da nedostaje kontrola kvalitete, na višoj razini.

Proizlazi da je RH danas zemlja enigmi. A sve je uviek bilo tako jednostavno. Na primjer, KK je morala samo malo pričekati, strpljivo, da im vlast padne u ruke kao zrela kruška. I još k tome gotovo teledirigirana, bez greške. Za to su se pobrinuli u HDZ-u, a najviše Jadranka Kosor i, jasno, Ivo Sanader. Hrvatski kvalitetno.

Naime, nakon što je šestoglava koalicia poražena, jer ''narod'' je 2003-e shvatio da ta priča nikamo ne vodi, Sanader je tu priču – nastavio. Vješto obmanuvši sve živo što diše, osim onog što gmiže i puže, proveo je detudjmanizaciu konzekventno, prepustivši g-đi Kosor detudjmanizirati i – njega samoga. On je pozatvarao generale i dozvolio progon branitelja, Kosorica ga nie zaustavila nego je zatvorila svog bivšeg šefa, postepeno obezglavivši HDZ i pretvorivši ga u zrelu krušku. Bez izpaljenog metka ili prigovora.
Ivo Sanader je svoju poviesnu misiu, bezpogovorno, odavno izpunio. Kao što je poznato, u Hrvatskoj je demokracia samo farsa, a sve se bitne odluke o tome tko će i kako vladati, donose izvan ''države''. Prie Tudjmana kao i nakon njega. Dolazak i silazak, Sanadera ili Kosor, odluka je vanjskih faktora, slično kao što je jedino bitno, pa tako i jedini ''uspjeh'' hrvatske politike, taj veliki vanjskopolitički rezultat, odnosno projekt ulazka u EU. Svaka vlast, i Račanova i Sanaderova i Kosoričina, za uzvrat je dobila slobodne ruke ''vladati'' kako hoće unutar Hrvatske. Rezultat je podpuno osiromašenje, razprodaja i devastacia, gospodarstva, odnosno domaće poljoprivrede i industrie, bankarstva, s perspektivom vječite prietnje svim razpoloživim, preostalim prirodnim resursima i potencialima.

Koprcanje koje je već počelo, s ''planom 21'' već u domeni debelog zaborava, jednočinke s 21 točkicom za jednomjesečnu uporabu, predstavlja samo preludij za EUropstvo koje bi trebalo biti – vrhunac. Vrhunski domet hrvatske politike 21. stoljeća čeka nas na pladnju 22. siečnja, kad ''prodje'' Referendum. Taj bi trebao biti kruna političkog consensusa koji je predvodio politiku RH trećeg milenija, pod vodstvom teških formata, pravnika i umjetnika: Račana, Mesića, Sanadera, Kosor, Josipovića. Nie ni čudo da smo danas ''bolja i kvalitetnia država'', odnosno družtvo?

Pa ipak, ne bi se štel mešati. Od takvog družtva što dalje, a u takvoj državi? Samo daleko – od EU-a. Dovoljno je reći: nitko od njih nie proglasio izključivi gospodarski pojas na Jadranu, niti se za nj zauzeo. Sanader je i tu uspio obmanuti, sa svojim kvaziZERP-om i dvodnevnim igrokazom za ''narod''. Nepogrešiva predstava. Narod je slušao i gutao, ali sad je pred vratima – EU-a. Bila bi to završna, kobna pogreška.

Naime, već dvanaestak godina nemamo nego marionetske političare. ''Ulazkom'' u EU, stavili bismo točku na i, odnosno jaram oko vrata. Postali bismo marionetska država, ili stablo, puno zrelih krušaka. Ali, nikad više u našem vlasništvu. Zato, referendum je Referendum. U Hrvatskoj, svaki je presudan. Radi se o životu ili smrti, Republike Hrvatske.

Slaven Šuba