U okviru OSAMNAESTIH DANA OGRANAKA MATICE HRVATSKE SPLIT, 2010. 

11. studenog do 13. prosinca:

23. studenoga u 19,oo sati, u Pinakoteci samostana Gospe od Zdravlja, predstavljena je knjiga Marjana Bošnjaka: “EU? Ne Hvala!” U predstavljanju su sudjelovali: dr. Vlado Nuić, Josip Jović, Joško Čelan, Milovan Šibl i autor.  

Profesor Ivica Škarić je pozdravio sve prisutne, čestitao autoru, te izrazio osobno zadovoljstvo zbog činjenice da je ova knjiga ugledala svjetlo dana. Zatim je najavio dr. Vladu Nuića, koji je, između ostalog, o knjizi rekao i ovo:

 «Bilo bi logično da se teško stečena sloboda brižno čuva, ali Hrvatski zaboravaljaju te teško stečene vrijednosti. Marjan Bošnjak je taksativno opisao kako će se višestoljetni san u vrlo kratkom vremenu izgubiti. Još je Starčević upozoravao na činjenicu kako stranci uvijek odabiru pogodne i lakovjerne, pa uz pomoć njih nama zagospodare. Hrvati daju prirodna bogatstva strancima, a razlog je samo jedan – interes pojedinaca, i tako nastupa gospodarska okupacija Hrvatske. Uskoro bi se moglo dogoditi da naše željeznice postanu austrijske, HEP Njemački, a to čeka i HPB i druge tvrtke u hrvatskom vlasništvu. Također, demografska slika će se u mnogome promijeniti. Dokaz za to je 75 % studenata koji se izjašnjavaju o tome kako bi htjeli ići studirati ili raditi u inozemstvu. Europska unija počiva na Lisabonskom ugovoru koji svakom građaninu dopušta da bira mjesto gdje će živjeti i raditi, ali istovremeno i glasovati na izborima. Sve više se u našu zemlju dolaze strani radnici, i sve su brojniji strani veleposjednici, koje mi moramo moliti za zaposlenje našeg djeteta. I hrvatski jezik je također tu upitan, a stvara se podloga za neki balkanski jezik.

Državice ulaskom u taj savez gube samostalnost i neovisnost. Ako sve na tom prostoru pripada svima, onda se moramo upitati – gdje je tu onda nezavisnost? Možemo očekivati da će se u skorašnjoj budućnosti izjednačiti broj Hrvata i stranaca. Nudi nam se i nameće ulazak u EU kao jedino rješenje, baš kao što nam se davnih dana nudila kao jedino rješenje Kraljevina Jugoslavija, pa zatim nova Jugoslavija, a sada NATO i EU. Mediji glorificiraju EU i život njezine nekolicine. Namjerno se prešućuje činjenica da najbogatije zemlje, kao što su Norveška i Švicarska, ne žele ulazak u EU. A s druge strane – Austrija, Velika Britanija i Francuska pokazuju da se žele iščupati iz EU. Dakle, nudi nam se pristupanje u zajednicu onih kojima je zajednički Bog – novac.»

Prof. Škarić je zatim citirao Stjepana Radića koji je 1917-te rekao: «Ne srljajte u novu državu kao guske u maglu», te potom najavio Joška Čelana koji je uvodno slikovito opisao jedan vlastiti primjer iz svakodnevnog života, a koji se tiče njegovog razočarenja u EU. Naime, u jednom poznatom trgovačkom lancu je kupio par kilograma šipaka, EU porijekla, a kad se vratio kući, konstatirao je da cijelu tu količinu mora baciti, jer su svi šipci bili truli.

 «U ovih 314 str. U svim poglavljima Bošnjak govori o nezaobilaznim posljedicama ulaska u EU. On jasno uočava da u Hrvatskoj uopće nema demokratske rasprave o ovom problemu. Nijedna vodeća stranka nije euroskeptična, kao što to nisu niti mediji. Bošnjak je analizirao strano vlasništva nad medijima, kao i prisutnost izravnog podmićivanja u svrhu propagiranja EU. Svakodnevno otvaranje trgovačkih centara je postao jedan nastran ritual. Demografskoj slici Hrvatske posvećuje 6 poglavlja. Mladi se potiču da idu vani, po sistemu: «idite u svijet, što vam može ponuditi ova jadna zemlja?». Drugi dio knjige odnosi se na prijetnje nacionalnom kulturnom identitetu, posebice jeziku. Ova knjiga pisana je jasno i polemično, ali to će biti jedna od onih čitanih knjiga, koju će europski mediji zasigurno prešutjeti.» – komentirao je Čelan.

Zatim je riječ dobio Josip Jović koji je na početku svog izlaganja ustvrdio kako se pojavila jedna knjiga koja s jedne druge strane govori o ovom procesu integracije, koja se može usporediti sa mnogim prijelnom razdobljima u hrvatskoj povijesti, kao što je npr. Hrvatsko-Ugarska integracija. Oko Hrvatske i EU je stvorena prava pravcata mitologija, a tu sudjeluju stranjke, mediji, škole, nevladine udruge koje EU i financira za jednu političku propagandu. Na nama je samo da budemo dobri đaci, da izvršavamo domaće zadaće, pa će nas EU primiti u svoje društvo. Te priče o standardu koji će skočiti i o tome kako ćemo živjeti bolje nego prije, kako će plaće tada rasti su zapravo sasvim različite od stvarnosti koja nas čeka. Iako su Norvežani i Švicarci pokazali da postoji drugi put, i da postoji alternativa, mi ipak u kompleksu manje vrijednosti kažemo: «Ah, Norvežani! Ah, Švicarci!» Uostalom, pravi primjer za opasne posljedice ulaska u EU je i iskustvo Španjolske koje je morala izdati 750 milijuna obveznica. EU nije raj na zemlji. To je nova forma kolonijalizma prema malim narodima.

U ovoj knjizi se također dotiče činjenice da se svi oni koji su skeptični prema toj integraciji etiketiraju kao skeptici i ksenofobi. Dakle, nameće nam se taj koncept euroskepticizma, koje je isto tako programirano. Ja sam od podjele Eurofili nasuprot Eurofobima ipak skloniji jednoj drugoj podjeli, a to su Mitomani i Euroracionalisti. Ja osobno nisam potpuno za ni protiv ulaska u EU. Argumenti protiv su: gubljenje državnog suvereniteta, ugrožavanje kulturnog identiteta, zaborav vlastite prošlosti, slabljene demografskih mogućnosti, a sve će se odluke donositi u Parlamentu u kojem je tzv. Ravnopravnost priča za malu djecu. Sve su trgovine i banke u rukama stranaca, a prijetnja je i politička okupiranost hrvatskog teritorija. Argumenti za koje držim da idu u prilog ulaska u EU su: novci iz europskih fondova, veći red i poredak, i dostupno otvoreno tržište od 500 milijuna potrošača. Mi ćemo zasigurno izgubiti suverenitet, a i ovi argumenti ZA su relativni, jer ćemo dobiti veliku količinu novca, ali ćemo u iste te fondove i velike količine novca i uplaćivati, u konačnici i više nego li ćemo dobiti. Kultura i tržište se mogu povezivati i bez ulaska u EU, dakle, postoji alternativa. Mene posebno zanima zašto je netko posebno za, a zašto je netko drugi posebno protiv ulaska u EU. To zašto je netko za obrazlažem činjenicom da većina ljudi misli kako će živjeti bolje, kako će više zarađivati, a ta naša sklonost prema svemu što je strano je upravo i dovela do opredjeljivanja za ulazak u EU. To je tzv. «sindrom perača zlata» – kada peračima nije bitna količina zlata koju isperu, jer rade za nadnicu, a netko drugi uzima zlato.

S druge strane, ljudi koji su protiv toga, boje se za gubitak identiteta i suvereniteta, npr. ribari i seljaci su i te kako zabrinuti što će im EU donijeti. Sama vlada i političari se trude trude voditi propagandu za EU, a svoje nepopularne poteze opravdavaju sa zahtjevima od strane EU. Slike Irske, Grčke, Njemačke, Francuske…. na nas djeluju negativno. Što su ljudi više informirani, sve više su protiv ulaska u EU, iako neki tvrde drugačije. Taj proces pridruživanja EU odvija se bez volje naroda, a pokaže li se da je većina protiv, i tada će se pronaći način za ulazak, baš kao što je bio slučaj i sa Kraljevinom Srba, Hrvata i Slovenaca, koja nas je koštala ratova. Stvar je u tome da nema pregovora, postoje samo zadaci i njihovo izvršavanje. Ovo je jedna vrlo bogata knjiga sadržajno, stilski i tehnički» – čestitao je Jović autoru. 

Milovan Šibl je također govorio o Bošnjakovoj knjizi. «U ovoj knjizi navedene su mnoge stvari. Zbog politike, nema alternative ovog procesa, on se ne može izbjeći. Ali, usprkos svemu što vidimo i čujemo, ipak ima ljudi u Hrvatskoj koji o tom ozbiljno promišljaju, bolje rečeno – svaki 4-ti Hrvat misli da Hrvatska treba ući u EU. Suvremena i samostalna država Hrvatska je jedini okvir koji može osigurati slobodu i nezavisnost. Zbog ljudi koji ponovno ovu državu žele uvesti u nekakve saveze, opet moramo ispaštati. Deseci tisuća ratova među ljudskim zajednicama su se vodili od kad je svijeta – borila su se i plemena, i države i narodi, borali su se radi otimanja bogatstava, a i danas se odvijaju ratovi. Otimali su se teritoriji, pljačkalo se da bi se bolje živjelo na uštrb drugih, i to je istina. I s tim moraju biti na čisto svi oni koji žele uvesti Hrvatsku u EU. Nakon ulaska, postotak našeg stanovništva u odnosu na ukupan broj EU iznosi 1 %. U Jugoslaviji nas je bilo više od 20 %, pa znamo kako smo prolazili.Svjetsko iskustvo pokazalo je da zajednice koje su ljudi osnovali nisu bile ravnopravne, bile su manje ili više nasilne. Talijani imaju jednu izreku: «Sveta državna sebičnost!» I Mađari, i Mlečani, i Talijani, Francuzi… svi su došli da nam nešto uzmu i otmu, političari bi trebali biti toga svjesni. Svijet je krvav i grabežljiv kakav jest, a naše je da sačuvamao ono što imamo. Onaj koji misli da će nam netko više dati nego uzeti, taj je previše naivan. Ja vjerujem potpuno samo majci, jedino majka za dijete nema nikakvih interesa, već samo ljubav.

Sanader je tražio 2006. godine da mu se izračuna koliko ćemo plaćati carine, PDV-a članarine i ostalih dadžbina za EU, a koliko ćemo dobiti sredstava, pa su mu izračunali da ćemo davati više za 2 milijarde i 700 tisuća kuna. Dakle, svaki iskusan, ozbiljan i odrastao čovjek treba biti svjestan da ti nitko neće ništa dati, a da ti ne uzme. Treba zahvaliti Matici hrvatskoj što je omogućila predstavljanje ove knjige, jer je ovo tema o kojoj se ne govori javno, koje nema u medijima. Ovo je zato hvale vrijedna mogućnost da se izloži jedno drugačije mišljenje. Mi se zauzimamo za samostalnu i neovisnu Hrvatsku. Ne možemo doći u medije, jer se tu uglavnom propagiraju emisije koje favoriziraju ulazak u EU, a drugačiji sadržaji se brane.» – objasnio je Šibl.

Na kraju je dobio riječ autor knjige, Marjan Bošnjak, koji je na početku izrazio veliku zahvalnost gosp. Mariu Mimici, kao i svim prisutnima koji su odvojili svoju pažnju i vrijeme da bi čuli nešto o ovoj knjizi. Također se zahvalio i predstavljačima svoje knjige, za koje je pojasnio da ih je prije samo čitao, i da ih nije poznavao, a oni ne samo da su pročitali njegovu knjigu, nego su je smatrali dovoljno vrijednom da o njoj i govore. Uputio je i riječi zahvale i lektoru Ivanu JindrI, supruzi Snježani i djeci, koji su ga trpjeli dok je intenzivno radio na pripremi ove knjige. «Ja sam živio u Autraliji 42 godine, zato mi oprostite ako primijetite kod mene jezične pogreške. Ovu knjigu posvećujem svom ocu. Inače, ovo je moja prva knjiga i jako mi je drago da je njeno predstavljanje upriličeno u Splitu. Hrvatski je narod pred sudbonosnom odlukom. Sada nas opet pokušavaju uvjeriti da će nam biti bolje ako odustanemo od samostalnosti. Ono što me natjeralo da zasučem rukave i da se prihvatim ove teme je spoznaja o 10-togodišnjoj intenzivnoj propagandi i to samo o onome što oni žele da mi znamo, samo oprednostima, a pri tom su čitavo to vrijeme zanemarivali opasnosti koje iz toga slijede.

Ja pokušavam u ovoj knjizi reći da tek kada budete dovoljno informirani, tek tada vam se neće dopasti ideja o ulasku u EU. Početno polazište za ovu knjigu je želja za samostalnom državom, moj pristup nije znanstveni, moram to priznati. Naprosto sam instiktivno osijećao da s tom pričom nešto nije u redu, da se prešućuje istina. Smatram da je EU loša alternativa, te da je državna samostalnost prava alternativa. Zato pozivam sve ljude koji su stručniji od mene da ozbiljno pristupe ovoj temi koju sam načeo, i treba ozbiljno sagledati sve dugoročne i kratkotrajne posljedice. Pozivam Vladu da prestane izbjegavati pravu istinu, činjenice, kao i raspravu o ulasku u EU, jer oni koji to izbjegavaju, očito da svom narodu ne žele dobro. Trebaju prestati frizirati činjenice, i iznijeti sve karte na stol. Pozivam također i medije da ispunjavaju svoju časnu ulogu, te da iznose i onu drugu stranu. Zahvaljujem i konačnu kritiku prepuštam svima vama i onima koji će tu knjigu pročitati, te donijeti svoj stav.» – zaključio je Bošnjak svoje izlaganje o knjizi. 

Naposlijetku je prof. Škarić pozvao prisutne da postave pitanja autoru, te da iznesu svoj stav o ovoj temi.

Za riječ se javio Zoran Jurišić, član Ogranka Matice hrvatske Podstrana i upitao: «Ako uđemo u EU, postoji li način da iz nje i izađemo?», na što je Bošnjak odgovorio: «Postoji mehanizam izlaska, koji je utvrđen još od Lisabonskog ugovora, ali cijena ulaska je prevelika, zato bi trebalo izbjeći tu situaciju. Šibl se nadovezao i pridodao slijedeće: «Problem je u tome, što ukoliko bi se Hrvatska odlučila na izlazak iz EU, u tom slučaju sve njene članice imaju pravo zatražiti odštetu od nje, i to po svojoj slobodnoj procjeni, ukoliko smatraju da su njenim izlaskom zakinuti.

Dr. Branimir Lukšić je komentirao kako će 3.12. u okviru Dana ogranka Matice hrvatske Split biti okrugli stol na ovu temu, pa da će tom prigodom iznijeti svoje stavove, ali ovom prigodom se također htio očitovati. «Treba razlikovati Euroskepticizam i EU skepticizam. Ovo što nam se nudi nije integracija, nego utapljanje malih naroda. Navodni razlozi o tome zašto bismo trebali ući u EU su npr. – Nijemci će voziti naša vozila, dosegnut ćemo viši stupanj civilizacijske i kulturne razine, a razlozi koji se tome protive su: sloboda kretanja, ljudi, novaca, kapitala, ali već i sada je to tako – puno toga je u vlasništvu stranaca. Ja nisam euroskeptik, ali sam EU skeptik, i ako se dogodi referendum, ja ću biti protiv ulaska u EU.

Šibl je još naveo usporedbu kako je to primjerice u Londonu: «Tamo ne možete tek tako kupiti nekretnine ili firme, ali možete dobiti koncesiju na 20 ili 30 godina, a s druge strane mi imamo slučaj da se npr. cijeli Stradun malo po malo rasprodaje strancima, možda je svega par dućana na Stradunu u vlasništvu naših ljudi. Da li biste vi mijenjali naftu ili švicarske satove za ovu ljepotu mediterana, koju mi imamo? Otok Cres npr. ima više biljnih vrsta nego cijela Velika Britanija, da ne spominjem npr. Kopački Rit.

Zatim se za riječ javio povratnik iz Švicarske, Mate Tafra koji je imao prilike u periodu od 8 godina raditi za EU, i prisustvovati nizu važnih skupova, a u Švicarskoj je proveo 40 godina. «Prvo i osnovno je to da Europa mora znati kakvu Europu želi. A drugo što je bitno je to da se Europa treba vraćati svojim korijenima, a EU nema svoje korijene. Nemojmo ulaziti u Europu, jer smo već u njoj.

Autor je još pridodao kako izbjegavanje rasprave o ovoj problematici može biti fatalno, moraju i jedni i drugi iznijeti svoje argumente. «Jer i ovi što potpisuju sve te puste dokumente ne znaju zapravo što rade, to je dio jedne euforije. Ali što god ja vjerovao, to nije bitno, moramo imati rasprave o tome, i ja bih želio čuti i dokaze s druge strane.» – zaključio je Bošnjak.

Prof. Škarić se još samo kratko nadovezao i upozorio kako su i dosadašnji troškovi po pitanju priprema ulaska u EU već golemi.

U svakom slučaju, ovo je tema koja je izazvala večeras veliku pozornost, a zasigurno će biti još puno prigoda u kojoj će se nastaviti raspravljati o ovoj problematici.

I kroz događanja Matice hrvatske, a nadamo se, i izvan njenih okvira, kako bismo odgovorno pristupili jednoj takvoj sudbonosnoj odluci, kao što je integracija Hrvatske Europskoj uniji. 



(Preneseno sa stranice: http://www.omh-split.hr)